Ivan

Petra

Dino

O najvećem uspjehu osnivača Dinama i urbanoj legendi hrvatskog nogometa.

Ako se iz hrvatskog nogometa može napisati legenda, onda je njen junak upravo Ivan Hitrec. Mladić dječačkog osmijeha nije bio samo najbolji domaći nogometaš prve polovice 20. stoljeća. Ico, čuveni osnivač Dinama, bio je karizmatska ličnost svog doba.

Igrač koji će prerasti u legendu, prvi se puta pokazao Zagrepčanima u ljeto 1926. Kao petnaestogodišnjak, zaigrao je u momčadi Gradskog kupališta. Oduševio je publiku. Vedri je dječak prelazio suparnike kao od šale, uvijek novom varkom tijela. Kao prvotimac HAŠK-a zaigrao je već sa šesnaest godina i to protiv splitskog Hajduka. "Bijeli" su 19. svibnja 1927. pobijedili 4:0, ali je mali Ico bio među najboljima na igralištu. Napredovao je nevjerojatno brzo. Sa sedamnaest je godina igrao za zagrebačke seniore, a s osamnaest za Jugoslaviju. U reprezentaciji je odigrao 14 utakmica i postigao 9 pogodaka.

Ico je bio naš prvi nogometaš najviše svjetske klase. Igrao je centarfora i spojku, a bio je visok i plećat zbog čega su ga prozvali „Ruksak“. Usprkos svoj visini, na terenu je bio nepredvidljiv. Imao je briljantnu tehniku. Uz nevjerojatnu brzinu i spretnost, igrao je odlično s obje noge. Zagrepčani su na utakmice dolazili željno iščekujući njegove trikove koji su se prepričavali i desetljećima kasnije. Prvi Icin uspjeh zbio se 1931. godine, u jednoj od najslavnijih utakmica ikada održanih u Zagrebu.

Utakmicu je s tribina pratilo tada rekordnih 15 000 gledatelja. Madriđane je predvodio proslavljeni vratar Ricardo Zamora. Zamorinu veličinu najbolje opisuje podatak da su španjolsku nagradu za najboljeg golmana u sezoni nazvali upravo njegovim imenom.

Po cijelom su Zagrebu bili polijepljeni plakati koji su potpirivali publiku naslovom „Hitrec protiv Zamore!“. A publika nije dobila ništa manje, no što je očekivala. Ico, „topovske noge Jugoslavije“, je tada izveo svoju legendarnu varku.

Tehničar Danko Premerl, vidio je Hitreca u šesnaestercu. U trku je prešao jednog protivničkog igrača i dodao loptu Hitrecu. Prema Ici su zatim počela trčati dva protivnička igrača. Nije mogao ni lijevo ni desno. Mogao je samo proći kroz sredinu. Taj se potez činio neizvedivim, a u takvoj bi se stupici svaki drugi igrač prestao boriti.

Ali ne i Ico. Trznuo je ramenima lijevo – desno. I u treptaju oka, prevareni igrači otišli su svaki na svoju stranu, a legendarni purger proletio je između njih! – Icooooo! – vrištale su tribine. A ravno ispred njega, na golu, stajao je Zamora. Slavni španjolski golman pripremao se na skok. Hitrec nije čekao ni sekunde. S dvanaest metara, topovski je šutirao loptu u sam kut mreže. Vrisak oduševljenja prelomio se stadionom. Lopta je bila neobranjiva! Čak i za Zamoru! Te večeri, nitko nije mogao vjerovati da je dvadesetogodišnji mladić preveslao najbolje španjolske igrače. Zagreb je u prvoj hrvatskoj noćnoj utakmici, koja se odigrala na igralištu Concordije, pobijedio s 2:1. Oba je pogotka postigao upravo Ico.

Kasnije je Ico ostvario značajnu karijeru u švicarskom Grasshopperu. Uz njegov neponovljiv talent, pamte ga i kao dobričinu velikog srca. Kažu da boljeg čovjeka između dva svjetska rata nije bilo. Nogometni je svijet potresla njegova iznenadna i tragična smrt. Naime, voljeni je Zagrepčanin preminuo u dobi od samo 35 godina. Po njemu je nazvana omladinska škola Dinama, a legenda o njemu i danas živi u povijesti grada i njegova omiljenog kluba.

Legendaran gol

Ico je bio najveća prijetnja najvećeg rivala haškovaca –  Građanskog. 

Građanski je bio klub širokih slojeva, za razliku od HAŠK-a koji je ipak bio poglavito vezan uz Sveučilište i akademičare. Golemo je suparništvo tada vladalo između akademičara HAŠK-a, koji su igrali u crvenim majicama i purgera Građanskog, čija je osnovna boja bila plava. I haškovci i purgeri bili su složni u isticanju svoga hrvatstva.

Naime, Građanski je u Icino vrijeme bio mnogo bolji klub od HAŠK-a. I mnogi se zbog toga pitaju zašto najbolji hrvatski nogometaš nije igrao upravo u tome klubu.

Upravo je neobičnije bilo to što je za Građanski igrao Icin brat, Rudolf. Novinari su kazivali kako je za Hitrecov ostanak u HAŠK-u bila odgovorna volja njegova starijeg brata Rudolfa koji je godinama igrao u tome klubu. Čini se kako su braća kreirala neka svoja pravila.

Ipak, Hitrec je znao zaigrati za Građanski u nekim važnijim utakmicama. Tako je igrao protiv jakog Ferencvarosa. Građanski je pobijedio s 2:1 i to zaslugom Hitreca koji je zabio oba gola. Nakon te utakmice vrbovao ga je i Ferencvaros, ali Hitrec nije želio u Mađarsku.

HAŠK vs. Građanski

O topovskim nogama i projektilima koji probijaju europske mreže.

Izidor Dori Kürschner, mađarski menadžer i trener, slavnog je Icu 1931. godine odveo u Zürich. Tamo je veliki zagrebački dribler zaigrao za švicarski Grasshoppers.

I u Europi je Ico, kao i u HAŠK-u, žario i palio terenom.
Iste je godine zagrebačkim je novinama stiglo pismo koje je nosilo simpatične vijesti iz Švicarske. Ico je pisao sljedeće:

– Zabio sam pet golova Old Boysima u Kupu Švicarske. Joj, dogodila se i jedna velika nesreća. Pucao sam jedan slobodan udarac tako jako da sam probio mrežu. Publika se pola sata zabavljala i smijala tome mome „bomben šusu“. –

"Bomben šus"

O najzabavnijem triku najhitrijeg igrača HAŠK-a

Novinari poznatih listova poput Daily Telegrapha i Daily Maila nisu se mogli nadiviti Hitrecovoj popularnoj „žabi“.

„Žaba“ je bila dotad neviđen dribling!

Ico bi loptu namjestio među noge, stisnuo je i skakao među suparnicima! Zagrebačke su tribine na taj trik umirale od smijeha, ali je najčudnije bilo što je Hitrec skačući kao žaba doista uspio izbjeći protivnike. Za svaku se Icinu utakmicu tražila karta više jer publika nikada nije znala što očekivati!

Hitrec je uvijek govorio da mu nije drago izvoditi udarce s 11 metara. Tvrdio je da je tada preblizu vratima! Naime, ovaj je sportaš bio je sposoban šprintati 100 metara ispod 12 sekundi. U to doba, višestruki olimpijac Jesse Owens trčao je istu udaljenost za 10.30 sekundi.

Od Icinih „bomber šutova“ koji su derali mreže, olimpijski brzih šprinteva, do nevjerojatnih driblinga kojim bi varao protivnike, ovaj je nesvakidašnji igrač uobičajene utakmice pretvorio u spektakl. Čudesna Icina „žaba“ bila je tek trešnja na vrhu nogometnog specijaliteta kojeg je ovaj talenirani purger priređivao Zagrepčanima.

Dribling zvan „žaba“

Kako je Hitrec dospio u „Jedanaestoricu Veličanstvenih“?

U dresu Jugoslavije, Ico je stekao slavu 1929. godine, igrajući protiv tadašnje Čehoslovačke. Utakmica je završila neriješeno, 3:3. Tada je Ico igrao u momčadi s najvećim srbijanskim igračem svih vremena, glasovitim Blagojem Mošom Marjanovićem. Legendarni je centarfor, sastavljajući najbolji predratni svjetski napad, desetku dao – Ici.

Izidor Dori Kürschner, mađarski menadžer i trener Grasshoppersa, slavnog je strijelca i driblera 1931. godine odveo u Švicarsku. U Zürichu je Ico stekao europsku slavu. „Kicker“, tada najveći europski sportski list, vidjevši Hitreca, uvrstio ga je u najbolju momčad Europe. Momčad „Jedanaestorice Veličanstvenih“ činili su: Hiden - Monzeglio, Rosetta - Nausch, Sarosi, Gail - Halme, Hitrec, Sindelar, James i Orsi!

Jedanaestorica Veličanstvenih

Ivan Hitrec, najbolji hrvatski nogometaš prije Drugog svjetskog rata, osim po svojim neobičnim i zabavnim trikovima te nevjerojatnim golovima, poznat je po svojemu zalaganju za hrvatski sport.

Bojkotirao je jugoslavensku reprezentaciju, kao protest, zbog selidbe Saveza iz Zagreba u Beograd. Tada je odbio zaigrati na prvome SP-u u Urugvaju.

Ovaj je talentirani nogometaš 1945.godine bio jedan od utemeljitelja Dinama, a potom je postao i njegov tehnički referent. U pamćenju je ostala Hitrecova rečenica s osnivačkog skupa koji se održao u njegovom uredu u zgradi "Elektre". Ta se rečenica šapatom širila gradom. Hitrec je poručio: – Dinamo je konspirativno ime za Građanski, a Mladost za HAŠK! –

Naime, Građanski je osnovan u vrijeme kad je Hrvatska još bila dio Austro-Ugarske. Hrvati, nezadovoljni svojim statusom tražili su neovisnost. Nogomet je bio jedan od načina kojim su je postigli. Još u proljeće 1911. po Zagrebu se pričalo da će se osnovati novi mađarski nogometni klub i da će biti član Mađarskog nogometnog saveza, iako su svi zagrebački klubovi bili članovi Hrvatskog športskog saveza osnovanog 1909. Među mladim zaljubljenicima u sport, jačala je ideja da treba osnovati novi nogometni klub prije Mađara.

Zbog toga je 26. travnja 1911. osnovan Prvi Hrvatski Građanski Športski Klub Zagreb (1. HŠK Građanski Zagreb). Osnovao ga je Mutafelija sa skupinom svojih prijatelja u restauraciji Matković, u Frankopanskoj 8. Mutafelija je izabran za prvog predsjednika kluba. Popularni purgeri u plavim su dresovima isprva su  igrali na travnjaku na Tuškancu, a 1924. dobili su vlastito igralište pokraj današnjeg Autobusnog kolodvora. Igralište je osobno otvorio Stjepan Radić.

Nakon rata, ukinuti su Građanski, Concordia i HAŠK. Bilo im je zabranjeno djelovati. Nogometni klub Dinamo osnovan je 9. lipnja 1945. godine. Od Građanskog je preuzeo plavu boju dresova, većinu igrača, navijače te nadimak purgeri, a grb kluba napravljen je po uzoru na grb Građanskog.

Dinamo se i danas smatra nasljednikom Građanskog. Njegovo je današnje ime usvojeno na sjednici skupštine kluba 12. travnja 2011. godine. Tada je ime „Nogometni klub Dinamo Zagreb“ promijenjeno u „Građanski nogometni klub Dinamo Zagreb“ kako bi se odala počast bogatoj tradiciji kluba Građanski.

Kako je nastao Dinamo?

O imenu koje simbolizira izvor energije...

Ivan Hitrec je po profesiji bio građevinar, stručnjak za izgradnju cesta i mostova. Uz igranje nogometa, radio je kao tehnički referent u Zagrebačkoj električnoj centrali. Ico je bio jedan od osnivača Dinama. U njegovu je uredu u zgradi „Elektre“ u lipnju 1945. godine održan sastanak na kojemu je osnovan Dinamo.

Upravo je Ico Dinamu dao njegovo poznato ime. „Dinamo“ je tada bio iznimno popularan naziv u istočnoj Europi, naime to je bio naziv moskovskog kluba. Ime je simboliziralo izvor energije.

Neki svjedoci toga povijesnog sastanka, na kojemu su glavnu riječ vodili Ico Hitrec i Ivica Medarić, prepričali su kako je Ico rekao jednu znamenitu rečenicu: – Dinamo je konspirativno ime za Građanski, a Mladost za HAŠK – .

Iako se, nakon raspada bivše države mnogo raspravljalo o budućnosti toga imena – neki su, naime, tvrdili da se treba vratiti imenu Građanski, naziv je ostao. 2011. godine „Nogometni klub Dinamo Zagreb“ promijenio je ime u „Građanski nogometni klub Dinamo Zagreb“ kako bi se odala počast bogatoj tradiciji kluba Građanski.

Kako je Dinamo dobio ime?

O dobrim djelima velikog zagrebačkog nogometaša.

Icu njegovi suvremenici pamte, ne samo kao vrhunskog nogometaša, već i kao sjajnoga pedagoga, veseljaka i velikog – čovjeka. Naime, Hitrec se, zbog svog utjecaja posebno istaknuo u doba Drugog svjetskog rata.

Iskorištavao je svoj status i karijeru kako bi spasio živote mnogih židovskih obitelji. Svojim je angažmanom spasio gotovo cijelu obitelj Hirschler i Rosenfeld. Oni su u zadnji trenutak izbjegli tragičnu sudbinu koju su im pripremali nacisti.

Ico je bio omiljen. Društven i uvijek veseo, zbijao je šale u svlačionici, bio miljenik publike, a činio je usluge svima koji su mu se obratili za pomoć...

Veliki dobročinitelj

Tragičan kraj jednog od najvećih hrvatskih nogometnih talenata...

Icina blistava, ali prekratka nogometna karijera bila je obilježena ozljedama. Prva se pogubna ozljeda zbila 1932. godine kada je Ico Hitrec igrao za švicarski Grasshopper.

Tada ga je „pokosio“ Austrijanac Tadler, a Ico je posljedično završio u bolnici, u gipsu. Švicarski su Skakavci te sezone u posljednjem kolu izgubili naslov prvaka, a Ico nikada nije bio tako moćan, kao u danima kada su ga prozvali „topovskim nogama“. Naime, Ico je uz nevjerojatan šut, imao i brzinu. Istrčao je sto metara u manje u 12 sekundi što je bio sjajan rezultat, uzevši u obzir kako je Jesse Owens, tadašnji višestruki olimpijski prvak, istu dužinu trčao u 10 sekundi i 30 stotinki.

No Ico se nakon tih ozljeda oporavio i ponovno zaigrao za Špartu. Kasnije se vratio u matični HAŠK, s kojim je 1938. osvojio prvenstvo.

Druga tragedija dogodila mu se kada se vraćao iz Marije Bistrice. Zajedno sa suprugom Zitom, vozio se na motociklu. Pali su s motora, ali su se oboje tek izgulili. Ico je nastavio motorom do grada, gdje ga je, u Gajevoj ulici pogodio kamion.

Nogometni je svijet potresla njegova iznenadna i tragična smrt... Umro je u bolnici Merkur od perforacije čira na želucu. Za najvećeg hrvatskog nogometaša, koban je bio jedan takav banalan zdravstveni problem.

Ici je odjednom pozlilo, pa ga je brat Rudolf, liječnik internist, odvezao u bolnicu. Ondje su čekali kirurga koji ga je trebao operirati. On je iz nekoga razloga zakasnio, nastupila je sepsa, i u spletu nesretnih okolnosti, voljeni je Zagrepčanin preminuo u dobi od samo 35 godina.

U njegovu čast, po njemu je nazvana omladinska škola Dinama, a nevjerojatne priče o njegovim utakmicama žive i danas u povijesti omiljenog zagrebačkog kluba.

Imaš priču o ovom Spiritusu?