Legendaran gol

Igrač koji će prerasti u legendu, prvi se puta pokazao Zagrepčanima u ljeto 1926. Kao petnaestogodišnjak, zaigrao je u momčadi Gradskog kupališta. Oduševio je publiku. Vedri je dječak prelazio suparnike kao od šale, uvijek novom varkom tijela. Kao prvotimac HAŠK-a zaigrao je već sa šesnaest godina i to protiv splitskog Hajduka. "Bijeli" su 19. svibnja 1927. pobijedili 4:0, ali je mali Ico bio među najboljima na igralištu. Napredovao je nevjerojatno brzo. Sa sedamnaest je godina igrao za zagrebačke seniore, a s osamnaest za Jugoslaviju. U reprezentaciji je odigrao 14 utakmica i postigao 9 pogodaka.

Ico je bio naš prvi nogometaš najviše svjetske klase. Igrao je centarfora i spojku, a bio je visok i plećat zbog čega su ga prozvali „Ruksak“. Usprkos svoj visini, na terenu je bio nepredvidljiv. Imao je briljantnu tehniku. Uz nevjerojatnu brzinu i spretnost, igrao je odlično s obje noge. Zagrepčani su na utakmice dolazili željno iščekujući njegove trikove koji su se prepričavali i desetljećima kasnije. Prvi Icin uspjeh zbio se 1931. godine, u jednoj od najslavnijih utakmica ikada održanih u Zagrebu.

Utakmicu je s tribina pratilo tada rekordnih 15 000 gledatelja. Madriđane je predvodio proslavljeni vratar Ricardo Zamora. Zamorinu veličinu najbolje opisuje podatak da su španjolsku nagradu za najboljeg golmana u sezoni nazvali upravo njegovim imenom.

Po cijelom su Zagrebu bili polijepljeni plakati koji su potpirivali publiku naslovom „Hitrec protiv Zamore!“. A publika nije dobila ništa manje, no što je očekivala. Ico, „topovske noge Jugoslavije“, je tada izveo svoju legendarnu varku.

Tehničar Danko Premerl, vidio je Hitreca u šesnaestercu. U trku je prešao jednog protivničkog igrača i dodao loptu Hitrecu. Prema Ici su zatim počela trčati dva protivnička igrača. Nije mogao ni lijevo ni desno. Mogao je samo proći kroz sredinu. Taj se potez činio neizvedivim, a u takvoj bi se stupici svaki drugi igrač prestao boriti.

Ali ne i Ico. Trznuo je ramenima lijevo – desno. I u treptaju oka, prevareni igrači otišli su svaki na svoju stranu, a legendarni purger proletio je između njih! – Icooooo! – vrištale su tribine. A ravno ispred njega, na golu, stajao je Zamora. Slavni španjolski golman pripremao se na skok. Hitrec nije čekao ni sekunde. S dvanaest metara, topovski je šutirao loptu u sam kut mreže. Vrisak oduševljenja prelomio se stadionom. Lopta je bila neobranjiva! Čak i za Zamoru! Te večeri, nitko nije mogao vjerovati da je dvadesetogodišnji mladić preveslao najbolje španjolske igrače. Zagreb je u prvoj hrvatskoj noćnoj utakmici, koja se odigrala na igralištu Concordije, pobijedio s 2:1. Oba je pogotka postigao upravo Ico.

Kasnije je Ico ostvario značajnu karijeru u švicarskom Grasshopperu. Uz njegov neponovljiv talent, pamte ga i kao dobričinu velikog srca. Kažu da boljeg čovjeka između dva svjetska rata nije bilo. Nogometni je svijet potresla njegova iznenadna i tragična smrt. Naime, voljeni je Zagrepčanin preminuo u dobi od samo 35 godina. Po njemu je nazvana omladinska škola Dinama, a legenda o njemu i danas živi u povijesti grada i njegova omiljenog kluba.