Umalo utopljenik
Plivao je kao patka, ali i tonuo kao ćuskija.
U mladosti, Nikola je volio plivati u obližnjoj rijeci. Jednom se prilikom htio našaliti s prijateljima koji su se igrali nedaleko njega. Planirao je zaroniti ispod njihova improviziranog čamca te tiho izroniti s druge strane i preplašiti ih. Nikola je bio siguran u svoje sposobnosti. Rekao je kako je u mladosti plivao kao patka. Bio je uvjeren da može izvesti taj podvig.
Tako je zaronio u vodu i, kad im se pod vodom izgubio iz vidokruga, okrenuo se te je brzo nastavio prema suprotnoj strani. Misleći da je sigurno iza građevine, pokušao je izroniti na površinu. Ali glava mu je udarila u nešto tvrdo, nepomično i neprobojno.
Brzo je zaronio i počeo plivati naprijed. Ponestajalo mu je daha. Ponovno je pokušao izroniti nadajući se da je obišao objekt koji ga je sprečavao da izroni. Dum! Glava mu je ponovno udarila u gredu. Nije mogao van. Srce mu je kucalo kao ludo, osjećao je ogroman pritisak u plućima u kojima više uopće nije bilo zraka. Znao je da mu je sljedeći pokušaj zadnji. Skupio je svu preostalu snagu i ponovno je počeo plivati naprijed. Zadnjim je snagama pokušao izroniti. Dum! Ponovno je osjetio kako mu glava udara u čvrsto drvo. Više nije mogao izdržati. Vrtjelo mu se u glavi i osjetio je kako tone…
U tom trenutku, kada se njegova situacija činila potpuno bezizlaznom, doživio je jedan od onih neobičnih bljeskova svjetlosti. Čvrsta struktura iznad njega pojavila mu se pred očima. Naslutio je da između površine vode i dasaka na gredama postoji malo praznog prostora. U posljednjem je času prisebnosti isplivao, pritisnuo usta uz daske i uspio udahnuti malo zraka.
Nekoliko je puta, kao u snu, ponavljao ovaj postupak. Srce mu je usporilo. Pribrao se. Nakon toga, napravio je nekoliko neuspješnih zarona, potpuno izgubivši osjećaj za smjer. Konačno se uspio izvući iz zamke kada su ga se prijatelji već odrekli i lovili njegovo tijelo…
