─ Mjesto rođenja je samo detalj u biografiji. ─

Mirko Kovač, značajni jugoslavenski pisac, rođen je u Crnoj Gori. Bio je jedan od onih pisaca koji ne mare za naciju. Govorio je kako u njemu ne postoji nikakav osjećaj pripadnosti niti zajednici, niti društvu, niti vjeri, a ponajmanje naciji.

Rano je otišao od kuće i sam se uzdržavao tijekom školovanja u Beogradu, sve samo kako bi postao pisac. Kazivao je da je, živeći na raznim mjestima od Beograda do Zagreba, osjećao da pripada samo svojim prijateljima, ljudima koje voli. Unatoč tome što je, po svojim riječima, pripadao samo sebi i književnosti, zalagao se za društvo u kojemu živi. Prkosno je, u vrijeme Miloševićeva režima, ustao protiv njega. To je u to vrijeme bilo ravno ludilu. Sudjelovao je na mnogim prosvjedima gdje je često bio i glavni govornik. 1991. godine je zbog toga svoju dugogodišnju beogradsku adresu zamijenio rovinjskom.

Pisac i more

Mirko

Dino

Poznati pisac u mladosti je bio kradljivac knjiga. - Život je sastavljen od krajnosti! - zaključio je u poznim godinama.

Autore koji su mu u kasnijem stvaralaštvu bili najveći uzori, književnik Mirko Kovač pročitao je sasvim slučajno. Dospjeli su mu u ruke kada je bio tinejdžer. Naime, često je posjećivao beogradsku čitaonicu. Njome je nakon rata upravljao neki štamparski radnik, veliki komunistički ideolog.

Dobivši upravljačko mjesto, odlučio je instituciju očistiti od svih nepoželjnih, mračnih i za ideologiju pogubnih pisaca. Tako je na lomaču osudio nekoliko desetaka knjiga Tolstoja i Dostojevskog koje je potrpao u kutije, namijenivši ih za otpad.

Trinestogodišnjem je Kovaču povjerio zadatak da kutije tih knjiga odveze na nedaleko smetlište. No Kovač je tada iskazao prvi znak intelektualnog otpora koji će kasnije obilježiti njegov cjelokupan život i djelovanje.

Zabranjene je knjige odvukao kući te ih je, usprkos protivljenju majke, sakrio na tavan. Majka je strahovala da će ih zbog pokradenih knjiga sve pohapsiti! A mali Mirko je uživao otkrivajući literaturu koja se, zbog toga što je za njega bila zabranjena, činila još privlačnijom i opojnijom.

Tolstojevo je "Djetinjstvo" pročitao više od dvadeset puta, a ono je za njega ostalo jedno od najimpresivnijih književnih djela. Uvod u kojemu Tolstoj piše kako se može pisati na samo dva načina – iz glave i iz srca, za njega je ostao jedan od pasusa kojima bi se, i u starima danima, često vraćao.

Kradljivac knjiga

Neobično prijateljstvo između špijuna UDBA-e i optuženog Kovača.

Prva knjiga koju je objavio ovaj znameniti jugoslavenski književnik bio je kontroverzni roman "Gubilište". Djelo je bilo odlično prihvaćeno kod većeg dijela kritike, dok ga je drugi dio iznimno osporavao. Roman je izazvao kontroverze u jugoslavenskoj javnosti zbog pesimističnog viđenja stvarnosti.

Mladoga su pisca zbog njegova sumnjiva pisanja počeli pratiti organi vlasti. Svakoga se tjedna morao javljati nekom crnogorskom udbašu koji je bio za njega zadužen, a taj je neobičan odnos, ubrzo, prerastao u nešto više.

Isprva je Mirko morao dolaziti u inspektorov ured, a potom je ovaj počeo sazivati sastanke na bizarnim mjestima – u kavani Drina, na Kalemegdanu, na klupi, a kasnije ga je vozio u nekakve štale s konjima van Beograda, čak i u udbaške menze.

Ali nikada s njim Mirko nije imao nikakvih neugodnosti! Ovi su se neobični susreti počeli zbivati jer je udbaški špijun bio opsjednut književnošću. Obožavao je Majakovskog, znao bi ga napamet citirati i na ruskom. Špijunu su obvezna javljanja mladog pisca prestala biti posao. Svakotjedno druženje s Kovačem i njihove rasprave o književnosti postale su za njega užitak.

Agent i čovjek kojega je trebao nadgledati postali su prijatelji. Kasnije su zajedno znali često sjediti u kavani hotela "Majestic" gdje bi se prisjećali davnih dana i početka ovog neobičnog poznanstva, a ostali su prijatelji do kraja života.

Špijun i meta

– Draži su mi oni koji ruše mitove, od onih koji ih veličaju! –

Mirko Kovač, jedan od najvećih jugoslavenskih virtuoza s riječima, odmalena je želio pisati. Nije ga odviše zanimala politika, ali ga se ona, nekako uvijek doticala. Na što je on, odvažan i pravedan, uvijek morao reagirati.

Politika mu je najprije zapriječila put u vrijeme objavljivanja njegove prve knjige, romana "Gubilište",  koje je bilo popraćeno značajnom osudom vlastodržaca. Kovač je tada bio usamljen, siromašan i u strahu za svoju egzistenciju. Isprva se naivno branio, jednom je čak u samoobrani rekao kako je dužnost mladoga pisca da bude komunist. Na to ga je njegov prijatelj Bošković izgrdio i rekao mu: – Kakav komunista, jadan ne bio, šta je tebi? Dužnost je pisca da ostane u literaturi, a oni neka se bave komunizmom. I njih će to proći. A ti piši, i čitaj Dostojevskog! – Kovač je slijedio prijateljev savjet. Iako obilježen kao reakcionar, nastavlja pisati.

Nikada nije želio biti javno uključen u politiku, no svjedočeći usponu fašizma, morao je reagirati. U vrijeme uspona Slobodana Miloševića, javno je protestirao protiv njega i njegovih izjava. Predvodio je javne skupove na kojima se zalagao protiv nacionalizma i nacionalističke mržnje.

1990. godine, na skupu u Domu omladine, u glavu je pogođen fotoaparatom bačenim iz ruke nekog od pristalica politike protiv koje se protestiralo. Naredne godine, Milošević je u potpunosti uspostavio svoju vlast nad istinom. Velika je većina Kovačevih dotadašnjih prijatelja u Miloševiću vidjela Mesiju. Kovač je tada odlučio otići iz Beograda i nastaniti se negdje u istarskom primorju.

U Rovinju je živio i pisao do kraja života. Osnivanjem Republike Hrvatske postao je redoviti pisac "Ferala", u kojemu je osuđivao Tuđmanovu nacionalističku politiku i upozoravao na korupciju i populizam. Upozoravao je kako su se, dvije tadašnje politike - hrvatska i srpska, prelijevale jedna u drugu i jedna iz druge.

Do kraja života vrijedno je pisao književna djela. U djelu "Pisanje ili nostalgija" izrazio je svoje mišljenje o nacionalizmu: – To što sam negdje rođen nije stvar moje sposobnosti. To je samo detalj u biografiji. Detalj koji ne smije odrediti moju sudbinu. –

Mirka Kovača pamtit ćemo po njegovu briljantnu pisanju. On je njime zadužio cjelokupnu jugoslavensku književnost i postao njen modernistički klasik.

Pisac i more

─ Mjesto rođenja je samo detalj u biografiji. ─

Posvete

Podijeli Spiritus

Dodaj priču

Čuvar uspomene

Podsjeti me

Pročitaj više priča

Kradljivac knjiga

Špijun i meta

Bio je svoj

Život je više od imena i datuma zapisanih u kamenu.