Bio je svoj
– Draži su mi oni koji ruše mitove, od onih koji ih veličaju! –
Mirko Kovač, jedan od najvećih jugoslavenskih virtuoza s riječima, odmalena je želio pisati. Nije ga odviše zanimala politika, ali ga se ona, nekako uvijek doticala. Na što je on, odvažan i pravedan, uvijek morao reagirati.
Politika mu je najprije zapriječila put u vrijeme objavljivanja njegove prve knjige, romana "Gubilište", koje je bilo popraćeno značajnom osudom vlastodržaca. Kovač je tada bio usamljen, siromašan i u strahu za svoju egzistenciju. Isprva se naivno branio, jednom je čak u samoobrani rekao kako je dužnost mladoga pisca da bude komunist. Na to ga je njegov prijatelj Bošković izgrdio i rekao mu: – Kakav komunista, jadan ne bio, šta je tebi? Dužnost je pisca da ostane u literaturi, a oni neka se bave komunizmom. I njih će to proći. A ti piši, i čitaj Dostojevskog! – Kovač je slijedio prijateljev savjet. Iako obilježen kao reakcionar, nastavlja pisati.
Nikada nije želio biti javno uključen u politiku, no svjedočeći usponu fašizma, morao je reagirati. U vrijeme uspona Slobodana Miloševića, javno je protestirao protiv njega i njegovih izjava. Predvodio je javne skupove na kojima se zalagao protiv nacionalizma i nacionalističke mržnje.
1990. godine, na skupu u Domu omladine, u glavu je pogođen fotoaparatom bačenim iz ruke nekog od pristalica politike protiv koje se protestiralo. Naredne godine, Milošević je u potpunosti uspostavio svoju vlast nad istinom. Velika je većina Kovačevih dotadašnjih prijatelja u Miloševiću vidjela Mesiju. Kovač je tada odlučio otići iz Beograda i nastaniti se negdje u istarskom primorju.
U Rovinju je živio i pisao do kraja života. Osnivanjem Republike Hrvatske postao je redoviti pisac "Ferala", u kojemu je osuđivao Tuđmanovu nacionalističku politiku i upozoravao na korupciju i populizam. Upozoravao je kako su se, dvije tadašnje politike - hrvatska i srpska, prelijevale jedna u drugu i jedna iz druge.
Do kraja života vrijedno je pisao književna djela. U djelu "Pisanje ili nostalgija" izrazio je svoje mišljenje o nacionalizmu: – To što sam negdje rođen nije stvar moje sposobnosti. To je samo detalj u biografiji. Detalj koji ne smije odrediti moju sudbinu. –
Mirka Kovača pamtit ćemo po njegovu briljantnu pisanju. On je njime zadužio cjelokupnu jugoslavensku književnost i postao njen modernistički klasik.
(Vreme, Tačno.net, Yugopapir)
