– Houston, we have a problem! –
Što se zapravo dogodilo Apollu 13 i kako je hrvatski inženjer spasio cijelu posadu?
Tog zlokobnog 13. travnja prvi čovjek projekta Apollo odgovoran za sigurnost posade - Milojko Vucelić, radio je u kontrolnom centru u Houstonu. Let Apolla 13 bio je već rutinski. Čovjek je već mnogo puta posjetio Mjesec, a tijekom dvanaeste misije na njemu je odigrana i partija golfa. Medijska pažnja posvećena Američkoj svemirskoj agenciji jenjavala je. Iako svaki let nosi veliki rizik, kontrolni je centar bio uvjeren u uspjeh misije.
Tada nitko nije znao da je tijekom pripreme za polijetanje, zbog upotrebe novog sustava grijanja rezervoara, izgorjela sva izolacija na električnim kablima u spremniku tekućeg kisika. Nitko nije bio svjestan činjenice da je raketa, koja je upravo probila stratosferu, u svemir poslana s golim električnim žicama. Eksplozija je bila neizbježna.
Gotovo dva i pol dana nakon polijetanja, Vucelić je od posade zatražio uključenje grijača u spomenutim spremnicima kako bi astronauti mogli odspavati bez da se uključi alarm za niski pritisak. Jack Swigart pritisnuo je gumb za uključenje električnog grijača. Odmah zatim posada je začula eksploziju. Spremnik s kisikom bio je uništen. U tom je trenutku prekinut dovod zraka, vode i električne energije u letjelicu. Tročlana posada nalazila se 321 869 kilometara od Zemlje. Astronaut James Lowell gledao je kako životno važan plin istječe u atmosferu.
Posada je bila u panici. Lowel je pozvao centralu i uzvinuo sada već kultnu rečenicu: – Houston, we have a problem! – Poziv je primio upravo Vucelić. Imao je samo četiri sata da smisli kako spasiti posadu. Kontrola na Zemlji trebala je osmisliti način na koji bi posada, pomoću predmeta koji se nalaze u letjelici – tek nešto najlona, traka i kartona, mogla izraditi filter pomoću kojeg bi uspjeli sniziti razine ugljikova dioksida u kabini. Grupa inženjera na Zemlji uspjela je u svega par sati konstruirati nacrt uređaja prema kojemu je posada izradila filtar. Pedesetak godina nakon toga, Vucelić se prisjetio kako je razina ugljikova dioksida već bila na gornjoj granici. U slučaju da izum nije radio, cijela bi se posada ugušila u svemiru. 1970. godina bila bi tragična za Ameriku, ali i za cijeli svijet. Tko zna kako bi se to odrazilo na daljnje istraživanje svemira te na javno mišljenje o opasnosti i korisnosti istraživačkih misija.
Vucelić je za svojim poduhvat odlikovan najvećim priznanjem kojim SAD odlikuje svoje građane - Medaljom slobode, koju mu je uručio tadašnji predsjednik Nixon. Skromni Vucelić koji za svoj poduhvat nikada nije javno proslavljen onoliko koliko bi trebao biti, na svojim je predavanjima ponavljao pouku koju je naučio spašavajući Apollo 13. Govorio je: – Uvijek treba biti spreman na iznenađenja i reagirati hladnokrvno i bez panike. Nikada ne smijemo izgubiti nadu jer bezizlazne situacije ne postoje. –
