Beneš je do smrti ostao pravi Jugoslaven. Bio je iznimno vjeran Titu, ali se nije ustručavao odgovoriti na provokacije, ni u ringu, ni van njega.

Kao boksački europski prvak i jugoslavenski šampion, Beneš je imao sve, osim visinu. Sa svega 170 centimetara bio je čest predmet šale.

Tako mu je najvažniji čovjek Jugoslavije, vidjevši ga, rekao: – A ti si onaj MALI što onako opasno bije. –

No Marijan, brz na jeziku, indiferentan prema autoritetu i sklon šali, odmah je uzvratio:  
– I ja sam mislio da ste i Vi, druže Tito, viši. ­­­­–

Kako je Beneš odgovorio Titu?

Marijan

Dino

Cijeli je grad pričao o jugoslavenskom prvaku!

Cijela se Banja Luka sjeća dana kada je karizmatični Marijan, boksač svjetskog glasa, u svoj najdraži grad dovezao prvi BMW automobil. Banja Luka je po mnogočemu obilježila jugoslavenskoga Rockyja Balbou, a on joj je ostao vjeran do samoga kraja. U nju je doselio kao šesnaestogodišnjak kako bi se priključio ondašnjem boksačkom klubu Slavija. Od dolaska, cijeli je grad pričao o pristiglom jugoslavenskom čudu od djeteta. Povod tom nadimku bila je nevjerojatna pobjeda koju je Beneš ostvario još kao desetogodišnji klinac. Prvi puta kada je ušao u boksački ring pobijedio je osamnaestogodišnjeg mladića. Zbog toga su mu svi prognozirali značajnu karijeru. Ipak, otišao je ne ostvarivši jednu veliku želju…

Beneš je naslov boksačkog prvaka Jugoslavije osvojio čak četiri puta. U dugoj amaterskoj karijeri odradio je 299 mečeva, od kojih 272 pobjede, 16 poraza i 11 neodlučenih dvoboja. U profesionalnoj karijeri je od 56 mečeva dobio čak 50. Četiri je puta obranio pojas europskog prvaka, a širom je svijeta bio poznat njegov kroše. Stoga ne čudi što je cijela Jugoslavija dolazila u Banja Luku izazvati ovog šampiona svjetskog glasa.

U ovome je gradu otvorio i kafić u kojem se, kako je sam objasnio, tukao po pet puta dnevno. Često je pričao kako se jednog kobnog dana morao potući čak petnaest puta, a kući bi više puta mjesečno dolazio sav krvav. No van ringa nikad nikoga nije prvi uvrijedio ni udario. Najčešće su ga napadali ljubomorni momci zbog svojih djevojaka.

Dugo vremena mu se udvarala djevojka nekog mafijaša. Kada je za to saznao njen dečko, devetorica mladića su istukla Beneša u parku Petar Kočić. Tada su mu slomili arkadu. No uvijek bi napominjao da im je vratio kroz godine, „pozdravio je“ jednog po jednog.
 
Malo ljudi zna da je u slobodno vrijeme ovaj macho boksač pisao liriku. Pjesma je Marijana pratila u svim dimenzijama života. Sva bi publika, sva Banja Luka, ali često i sva Jugoslavija vikala njegovo ime. “Marjane, Marjane”, skandirali bi okupljeni, “bit ćeš prvak svijeta!”, dodavali bi. No Marijan zbog raznih životnih nedaća nikada nije uspio ostvariti tu svoju veliku želju. Nikada nije postao svjetski prvak. Zbila se ozljeda oka, pa rat i izbjeglištvo, oduzimanje imovine. Usprkos tomu, fizička kondicija i zdravlje pratili su ga gotovo do kraja života. A dvjema se stvarima uvijek vraćao. Banja Luci i svojim pjesmama.

Banjalučki Rocky

Nitko nije znao da se ispod grube vanjštine boksačkog prvaka krije nježna pjesnička duša…

Marijan Beneš bio je legenda jugoslavenskog boksa. Kao desetogodišnji klinac u ringu je pobijedio osamnaestogodišnjeg mladića. U dugoj amaterskoj karijeri odradio je 299 mečeva, a pobijedio je u čak njih 272. U profesionalnoj karijeri četiri je puta obranio pojas europskog prvaka. No gotovo da nitko nije znao da se ispod grube vanjštine boksačkog prvaka krije nježna pjesnička duša…

Beneš je od malih nogu volio umjetnost. Polazio je glazbenu školu, a osim što je svirao violinu i klavir pisao je i poeziju. Zbog toga su ga u školi često zezali govoreći mu da je “žensko”. No on im to nije zamjerao. Postao je strah i trepet cijele Jugoslavije, a zahvaljujući svojoj romantičnoj prirodi jednom je zgodom uspio zavesti jednu od najvećih jugoslavenskih filmskih diva…

Ulazeći 1973. godine u studio Jugoslavenske radiotelevizije, Beneš se tresao kao šiba. Ta je trema bila veća od one koju je imao neposredno pred kultni meč kojim je pobijedio europskog prvaka Gilberta Cohena. Neustrašivi boksač žmirkajući se približavao televizijskoj pozornici koja je bila osvijetljena jakim reflektorima. Tamo je stajala ona. Plavokosa i plavooka diva jugoslavenske kinematografije u dugoj žutoj haljini.

Nakon što je voditelj nabrojao Beneševe sportske uspjehe, Milena Dravić dobila je priliku govoriti. Rekla mu je: – Marijane, ja sam čula da vi pišete i stihove. – Obrazi šampiona blago su pocrvenjeli. Uskomešao se. Činilo se kao da se na nešto priprema…

Odjednom, na Milenino iznenađenje, ali i na šok svih prisutnih, svjetski poznati boksač počeo je recitirati: – Ko jutarnju ranu rosu što na usnuloj blista travi, milovah tvoju kosu i ljubih pramen plavi. –

Neisgurnim i drhtavim glasom Marijan je recitirao pjesmu, neprekidno gledajući malo Milenu, malo publiku, a malo u pod. Kada je završio, Milena ga je pogledala nasmijavši se od uha do uha. Od radosti je zapljeskala rukama. Upitala je sve okupljene: – Da li je Marijan uvek ovako nežan? – Marijan je na to potpuno pocrvenio, a publika se samo grohotom nasmijala…

Kako je Beneš odgovorio Titu?

Imao je samo jednu manu...

Posvete

Podijeli Spiritus

Dodaj priču

Čuvar uspomene

Podsjeti me

Pročitaj više priča

Banjalučki Rocky

Boksač mekog srca

Život je više od imena i datuma zapisanih u kamenu.