Banjalučki Rocky
Cijeli je grad pričao o jugoslavenskom prvaku!
Cijela se Banja Luka sjeća dana kada je karizmatični Marijan, boksač svjetskog glasa, u svoj najdraži grad dovezao prvi BMW automobil. Banja Luka je po mnogočemu obilježila jugoslavenskoga Rockyja Balbou, a on joj je ostao vjeran do samoga kraja. U nju je doselio kao šesnaestogodišnjak kako bi se priključio ondašnjem boksačkom klubu Slavija. Od dolaska, cijeli je grad pričao o pristiglom jugoslavenskom čudu od djeteta. Povod tom nadimku bila je nevjerojatna pobjeda koju je Beneš ostvario još kao desetogodišnji klinac. Prvi puta kada je ušao u boksački ring pobijedio je osamnaestogodišnjeg mladića. Zbog toga su mu svi prognozirali značajnu karijeru. Ipak, otišao je ne ostvarivši jednu veliku želju…
Beneš je naslov boksačkog prvaka Jugoslavije osvojio čak četiri puta. U dugoj amaterskoj karijeri odradio je 299 mečeva, od kojih 272 pobjede, 16 poraza i 11 neodlučenih dvoboja. U profesionalnoj karijeri je od 56 mečeva dobio čak 50. Četiri je puta obranio pojas europskog prvaka, a širom je svijeta bio poznat njegov kroše. Stoga ne čudi što je cijela Jugoslavija dolazila u Banja Luku izazvati ovog šampiona svjetskog glasa.
U ovome je gradu otvorio i kafić u kojem se, kako je sam objasnio, tukao po pet puta dnevno. Često je pričao kako se jednog kobnog dana morao potući čak petnaest puta, a kući bi više puta mjesečno dolazio sav krvav. No van ringa nikad nikoga nije prvi uvrijedio ni udario. Najčešće su ga napadali ljubomorni momci zbog svojih djevojaka.
Dugo vremena mu se udvarala djevojka nekog mafijaša. Kada je za to saznao njen dečko, devetorica mladića su istukla Beneša u parku Petar Kočić. Tada su mu slomili arkadu. No uvijek bi napominjao da im je vratio kroz godine, „pozdravio je“ jednog po jednog. Malo ljudi zna da je u slobodno vrijeme ovaj macho boksač pisao liriku. Pjesma je Marijana pratila u svim dimenzijama života. Sva bi publika, sva Banja Luka, ali često i sva Jugoslavija vikala njegovo ime. “Marjane, Marjane”, skandirali bi okupljeni, “bit ćeš prvak svijeta!”, dodavali bi. No Marijan zbog raznih životnih nedaća nikada nije uspio ostvariti tu svoju veliku želju. Nikada nije postao svjetski prvak. Zbila se ozljeda oka, pa rat i izbjeglištvo, oduzimanje imovine. Usprkos tomu, fizička kondicija i zdravlje pratili su ga gotovo do kraja života. A dvjema se stvarima uvijek vraćao. Banja Luci i svojim pjesmama.
