Stara škola baluna
Gdje je treneru laptop, a gdje mu je i noga?
Iako u jeku svoju trenerske europske karijere, Špaco se devedesetih vratio trenirati Hajduk. S njim je osvojio prvo prvenstvo samostalne hrvatske države 1992. godine i Superkup. Jedno vrijeme trenira i Osijek, a s njima osvaja Hrvatski nogometni kup 199. godine.
Nakon odlaska Edoarda Reje iz Hajduka prije početka proljetnog dijela sezone 2009./10, Poklepović preuzima splitski klub te ispunjava postavljeni cilj do kraja sezone - osvaja naslov pobjednika Hrvatskog nogometnog klupa. 2015. godine ponovno uspješno preuzima klupu, a tijekom 2018. godine završava na operacijskom stolu gdje mu amputiraju potkoljenicu. Tom je prilikom izjavio rečenicu koja najbolje opisuje njegov optimističan i vedar duh: – Eto, sad mi više ne mogu reći da iman dvi live, ostala mi je samo jedna. –
Do kraja je ostao vjeran takozvanoj staroj školi baluna i nije mu najbolje legla upotreba nove tehnologije. Tako su jednom, na nekom sastanku pitali trenera gdje mu je laptop. – Oli ga ne vidiš, na njemu nosin' kapu – odgovorio im je.
Špacino je srce ostalo vječno „uz Hajduka“. Pred kraj života rekao je za Slobodnu Dalmaciju: – Je, tjerali bi me iz Hajduka, ali su me i svaki put vraćali. Uvijek bi dolazili natrag da priskočim u pomoć. I ja bih uvijek dolazio. I sad bih ja rado da me zovnu, imao bih im štogod za reć, ali se baš i ne mičem lako. – Generacije pamte Špacu kao jednog od najboljih trenera „Bilih“, a on je sada zauvijek u bilom i sigurno tamo negdje komentira: – Mah, ovaj današnji balun ne valja ništa! –
