Ručno zvonce Ujlaki - Sulimanović
Sljubljivanje dviju obitelji
Obrtnička i medičarska obitelj Ujlaki spojila se s Josipom Sulimanovićem u trenu kada Josip ženi Ujlakijevu kćer Tereziju. Obitelj je stanovala u jednoj od najstarijih ulica na broju 13 sve do kraja drugog svjetskog rata kada je kuća bombardirana te se obrtnička obitelj seli na broj 11. Iz obrta Ujlaki – Sulimanović, sinonima za umjetnost, nastaje ručno zvonce koje i danas ostaje sačuvano u Muzeju grada Koprivnice kao atrefakt ove tradicije. Ručno je zvonce u izvornom stanju, izrađeno u kombinaciji željeza i drva i ugodnog tona zahvaljujući mesinganoj kuglici unutar zvonca. Izrađeno krajem 19. ili početkom 20. stoljeća, ovaj umjetnički predmet stoji kao prikaz žvotnog ugođaja građanske obitelji u tome razdoblju te stil života koprivničke elite.
