Fran Galović kao „Hrvatski đak“

Fran Galović jedan je od najpoznatijih pjesnika Podravine rođen 1887. godine u Peterancu nedaleko od Koprivnice. Kao jedan od najpoznatijih predstavnika dijalektalne poezije, Fran je rođen od majke Dore i oca Stjepana te je bio jedini sin obitelji Galović. Galović nakon završene Donjogradske klasčne gimnazije upisuje slavistiku na Sveučilištu u Zagrebu te se već tada pridružuje književnosti pod pseudonimom „Hrvatski đak“ te tada piše pjesmu “U spomen” kako bi izrazio ponos prilikom otkrivanja Ante Starčevića u Šestinama u Zagrebu. Galović je bio aktivist Hrvatske stranke prava koja je stvarala tezu o stvaranju Hrvatske preuređenjem Habsburške Monarhije. S početkom Prvog svjetskog rata mobiliziran je u Austro-ugarsku vojsku na srpsko bojište te 1914. godine pogiba u 27 godini života. Međutim, ono što je zanimljivo jest činjenica kako nitko zapravo nije siguran kako je Fran Galović preminuo. Iako većina prianja mišljenju kako književnik umire za vrijeme rata, drugi sumnjaju u vjerojatnost kako je isti počinio samoubojstvo budući da netom prije smrti Fran Galović Milanu Ogrizoviću piše pismo u kojemu govori: „ Moj dragi, još te jednom pozdravljam. Jutro je i u 10 sati trebamo navaliti. Sunce je, nedjelja i divno, toplo jutro. Čovjek bi čisto poželio umrijeti u ovako sunčan dan. Reci Santissimi da se pomoli za upokoj duše moje, ako me više ne bude.“ Zdrav razum i predosjećaj pred opasnost rata ili presuđivanje samome sebi prije istog? Nitko nikada neće otkriti.