Vinko Vošicki – koprivnički tiskar
Ideali koji ne posustaju
Rođen 1885. godine u Ledeču na Sazavi na području Vltave, Vinko izučava knjižarstvo u obližnjem Kolinu te nakon što je napunio 18 godina odlazi s Jaroslavom Merhautom u Koprivnicu. Tada u Koprivnici Jaroslav otvara malenu knjižaru i papirnicu u kojoj Vošicki radi određeno vrijeme nakon čega 1911. godine preuzima puno vlasništvo nad lokalom te tiska modni list „Zoru“ kojeg je uređivala Marija Kumičić, supruga književnika Kumičića. Uređivao je i časopise „Napred“, „Ilustrovani list“ te „Zagrebački ilustrovani list“. Otac Božene Loborec, velike koprivničke književnice, Valko Loborec o Vošickom piše kako je ovaj ispočetka tiskao na malenom stroju, ali i kako već nakon godine dana nabavlja brzotisni stroj. Vošicki je tiskarstvo smatrao umjetnošću, stoga se ujutro nije pozdravljalo s „dobro jutro“, već „Got di Kristi kunst“ (Bog uskrisi umjetnost). U Vošickovo vrijeme tiskarstvo je bila elitna struka, stoga su tiskarski i grafički radnici bili bliži eliti negoli drugim radnicima. Ujedno je bio i republikanac i socijalist koji se usudio tiskati Krležinu Književnu republiku i Cesaričevu "Carevu kraljevinu". Prema Vinku Vošickom napisana je i knjiga Marka Grgura koji u svom romanu obrađuje stvarnog čovjeka unutar mračne literarne drame unutar koje se ne nazire viđenje bolje budućnost. Ovakvom je atmosferom Grgur opisao turbulentnu prvu polovicu 20.stoljeća u Koprivnici, a Vošickog – čovjeka koji je hrabro zastupao svoje stavove od kojih nije odustajao.
