Glava ili pismo?!
Sve je ovisilo o jednom – novčiću.
Bila je to kultna sezona 1966/67. Dinamova „zlatna momčad“ sudjelovala je u Kupu velesajamskih gradova. U uzvratnoj utakmici dobili su češki Spartak 2:0. Budući da je prva utakmica održana u Brnu, završila s 2:0 za Spartak, o prolasku u drugo kolo odlučivao je – novčić.
Još dok je bio dijete, Zambata je prilikom bacanja novčića uvijek birao glavu. Prije početka utakmice, bacanjem novčića kapetani su birali stranu. Zambata je odlučio za promjenu odabrati pismo. Novčić je bio bačen i pala je glava. Pogrešan odabir. Zambata je u sebi razmišljao: – Ma nije važno na koju ćemo stranu… – Potom su stigli produžeci. Ponovno se bacao novčić. Zambata je ponovno odabrao pismo. Sudac je bacio novčić i pala je glava. Zambata je već bio napet. Razmišljao je:– Danas sreća nije na mojoj strani…–
Utakmica je bila neriješena. Budući da se tada nisu igrali jedanaesterci, sudac je zahtijevao da se ponovno baca novčić. Iako je volio igre na sreću i u njima često pobjeđivao, Zambata je postajao zabrinut. Nakon odigrane teške utakmice u kojoj je i sam jedva zabio gol, sudbina cijelog prvenstva ovisila je o njegovoj sreći u bacanju jednog novčića.
Napetost se mogla rezati nožem. – Što sada? Glava – ili pismo! – razmišljao je. Znao je da mu je glava mu uvijek donosila sreću te da ju je trebao odabrati i u prva dva bacanja. Ipak, bio je dosljedan. Odabrao je pismo. Novčić je bio bačen. I potom se dogodila nevjerojatna stvar. Budući da je teren bio razrovan, novčić je zapeo između dvije travke.
Ljutit sudac odvukao je kapetane na atletsku stazu. Ponavlja se bacanje. Sudac je uzeo novčić i bacio ga je u zrak. Tih nekoliko sekundi bacanja za Zambatu su trajale vječno. Novčić se okretao, okretao i okretao. Stadionom je vladala tišina koju je probio tup udarac malenog, ali sudbonosnog novčića koji je pao na ravno tlo atletske staze. Napeti i u iščekivanju, svi su se igrači, suci, delegati i suparnici nagnuli nad njega. Svima je tom odlučujućem trenutku zastao dah. Sreća je rekla svoje. Bilo je - pismo. Stadionom se prelomila gromoglasna vriska Modrih. Bacali su se po travnjaku, pjevali i veselili su se. Prošli su u drugo kolo.
Postoji više legendi koje govore kako je Zambata, ni ne pogledavši novčić rekao svojoj momčadi da počnu skakati i veseliti se kao da su dobili. Postoji i legenda da je Zambata posegnuo u novčanik i sucu, umjesto blatnog novčića s kojim su odigrali prva dva bacanja, dao novčić koji je imao dvije strane. Ali to nije bilo potrebno. Sreća je toga dana bila uz Zambatu i Modre. Prošli su u drugi krug, a sreća ih nije napustila ni do kraja prvenstva. Te sezone Dinamo je osvojio Kup velesajamskih gradova. Zambata je na tome prvenstvu bio jednim od najboljih strijelaca, a izgleda da je i u bacanju novčića postigao pun pogodak.
