"Pavao Wolf"
Filozofska i pedagoška aktivnost
Nedovoljno poznat javnosti, Pavao Vuk – Pavlović jedan je od najvećih hrvatskih filozofa i pedagoga kojemu možemo zahvaliti razvoj filozofije odgoja u Hrvatskoj koja se utemeljivala u isto vrijeme kao i filozofija odgoja u svijetu – i to sve zbog marljivog rada i Pavlovićeva ulaganja.
Rođen u Koprivnici 1894,. Pavlović izvornog imena Pavao Wolf , bio je unuk židovskog industrijalca Ignjata Granitza, osnivača Tipografije d.d. – tiskarske i nakladničke kuće sa sjedištem u Zagrebu osnovane 1920. godine.
Pavao Vuk velik je dio djetinjstva proveo igrajući se uz klasična djela svjetske baštine ispod klavira u domu Granitzovih u društvu Dore Pejačević te Milke Trnine koje su bile obiteljske prijateljice Granitzovih. U 24. godini odlučuje promijeniti prezime koje mu je do tada služilo kao pseudonim pod kojm je pisao mnoge članke i prijevode te postaje Hrvatom i katolikom.
Pod okolnostima antisemitizma, Vuk je bio zanesen slavenskim duhom te se mnogo puta našao u nemilici sistema od čega je čak tri puta umirovljen, od čega je dva puta bilo prisilno. Svim svojim snagama odupirući se ideologijama, Vuk-Pavlović ipak uspijeva doći na položaj sveučilišnog nastavnika sve dok ga, prilikom onoga što sada nazivamo njegovim posljednjim predavanjem, nije bojkotirao jedan od studenata zahtijevajući od Vuka da govori o Marxu.
Ovo posljednje predavanje, iako provodi vrijeme u Makedoniji na oporavku te kasnije završava u invalidskoj mirovini, Vuka je veoma pogodilo i to ne zbog pritiska svojih sveučilišnih kolega, već zbog pristalica spomenutog studenta na temu marksizma.
Nemogućnost ideološke prilagodljivosti Vuka-Pavlovića, gledajući kroz današnju prizmu – iako bolno završivši – učinilo ga je velikim imenom filozofije odgoja.
