Neispunjeni snovi
O životu perspektivne matematičarke i prve supruge Alberta Einsteina.
Mileva Marić rođena je 1875. godine u Titelu. Potjecala je iz imućne obitelji srpskog podrijetla. Bila je veoma nadareno dijete te su joj zbog toga dozvolili da pohađa školu, što je u ono doba bilo neuobičajeno.
1886. godine krenula je u žensku gimnaziju u Novom Sadu, a 1888. je prešla u gimnaziju u Sremskoj Mitrovici. Ondje je maturirala kao najbolja u razredu iz matematike i fizike. Od 1890. je pohađala Kraljevsku srpsku školu u Šapcu. Kada se preselila u Zagreb, njezina je obitelj za nju uspjela ishoditi posebnu dozvolu te je Mileva dobila priliku učiti u školi koju su inače pohađali samo dječaci.
Na temelju izvrsnih ocjena i pohvala od nastavnika, obrazovanje je nastavila na Švicarskoj. U ljeto 1896. upisala je studije medicine na Sveučilištu u Zürichu, a ubrzo se prebacila na Državnu politehničku školu, na studij matematike i fizike.
Bila je peta žena u povijesti koja je tamo studirala, a bila je i jedina žena na godini. Mileva je briljirala u matematici i fizici.
Tijekom studentskih dana upoznala je briljantnog mladog studenta Alberta Einsteina s kojim je, na protivljenje njegovih roditelja, započela ljubavnu vezu. Tijekom ljetnih praznika razmjenjivali su pisma u kojima je Einstein iskazivao svoje divljenje prema Milevi. O njoj je pisao: "Ona je stvorenje jednako meni samom i koje je jednako neovisno i jako kao što sam i ja." No mladi par su uskoro zadesili problemi. Mileva je neplanirano zatrudnjela.
Budući da još nisu bili vjenčani, to je smatrano skandalom. Roditelji su Milevu sakrili na imanje u Vojvodini gdje je rodila djevojčicu Lieserl. Godinu dana nakon rođenja djeteta vratila se u Švicarsku kako bi mogla biti s Einsteinom.
Djevojčica je nedugo zatim preminula, a Mileva nije uspjela diplomirati na sveučilištu. Mladi se par vjenčao 6. siječnja 1903. godine u Bernu u Švicarskoj uz jednostavnu ceremoniju u gradskoj vijećnici. Nakon dugog razdoblja tuge i nesreće, činilo se kao da im se sreća napokon nasmiješila. Par je uskoro dobio još dvoje djece, sinove Hansa i Eduarda. No pravi su problem tek počeli.
Mileva je kod kuće brinula o djeci. Trudnoća ju je spriječila da diplomira, stoga Mileva nije mogla nastaviti svoju karijeru u znanosti. Einstein je pak svoje vrijeme provodio cijele dane radeći u patentnom uredu te putujući po različitim znanstvenim konferencijama. Uskoro je mladu ženu sustigla i depresija zbog smrti prvog djeteta.
U to se vrijeme Einstein povezao sa svojom rođakinjom Elsom Löwenthal. S njom je započeo intimnu prepisku, dok je prema Milevi postao hladan. Posljednjih nekoliko godina njihova bračnog života slao joj je neugodna pisma. U njima joj je postavljao diskriminirajuće uvjete, pisao da mu se ne smije ni javljati ni obraćati, ali i da je obvezna održavati mu njegovo rublje i prostorije.
1916. godine je zatražio razvod kako bi mogao oženiti Elsu. Mileva je pristala uz dogovor da će, u slučaju da Albert osvoji Nobelovu nagradu, ona dobiti dio novca. Naime, Mileva je bila iznimno nadarena za matematiku i vrlo metodična znanstvenica te mu je, dok su još bili u dobrim odnosima, često pomagala pri rješavanju problema i pisanju dokumentacije. Tada bi, u pismima koje su dvoje mladih razmjenjivali, Albert opisivao nove teorije kao „naše“, što je mnoge navelo da vjeruju kako su njegova djela bila njihov zajednički napor. I danas je Milevin stupanj zasluge predmet mnogih polemika.
Naime, dio znanstvenika tvrdi kako činjenica po kojoj je Einstein tijekom čudesne 1905. godine uspio završiti čak četiri važna rada koja su izgradila modernu fiziku (radovi o fotoelektričnom učinku, Brownovu gibanju i teoriji relativnosti) ukazuje na to da je u to vrijeme zasigurno morao imati pomoć svoje talentirane supruge. Drugi se ne slažu s time da je Mileva imala utjecaj na Einsteinov znanstveni rad, ali ipak ističu činjenicu kako je njezina intenzivna briga za fizičarevo zdravlje i dobrobit posredno omogućila njegova znanstvena otkrića.
Bilo kako bilo, Milevin je život postao sve teži s godinama. Njezin i Albertov mlaši sin obolio je od šizofrenije, a nekoć perspektivna Mileva je, kako bi spojila kraj s krajem, vodila pansion i držala instrukcije. Pred kraj života, Albert i ona održavali su uljudan odnos, a on ju je nekada čak i posjećivao.
Inteligentna Mileva zbog društvenih okvira i drugih nesretnih okolnosti nije mogla razviti svoj puni potencijal. Ipak, Republika Srbija joj je iskazala čast nazvavši nekoliko škola njezinim imenom.
