U vinogradu

„Počima ista pripovijest kako je kod nas u vinogradu ove godine lijepo! Ali što je istina, istina je! Zbilja, cijela naša vila, plato pred njom, aranžman itd. Sve je krasno! (...) Program vinogradski šaljem ti odmah: u jutro jede se kiselo mlijeko s profuntom ili kafa sa kifli i putrom. Onda se pere ili ne pere. Odmah zatim slijedi psovanje Ive, koje traje cijelo prijepodne, pošto on ili govori da je gladan ili pita kad će objed biti gotov. U podne se vani jede, ali pošto kod pohanih pilića iznenada dolazi oluja, grmljavina, pucnjava topova i strah od tuče, to svaki sa svojim tanjurom bježi pod verandu, Zdenka tom prilikom prevrne vrč sa vodom i polupa ga, Naca bježi gore dole noseći čaše i vino... – Palačinke se onda pod verandom, bez stolnjaka jedu, kiša lijeva... – I sad dolazi zadnja, najljepša točka, živa slika. Naca i ja sjedimo iza večere na mjesečini pred kućom, djeca bosa i u košuljicah dotrče van da nam kažu laku noć, mi ih uzimamo na krilo pri čem si Zdenka odrapi nogu na klinac slamnatog fotelja. Pošto je noga hipermanganom isprana, nastavlja se idila, nad mjesečinom obasjanom ravnicom u kojoj se Sava kao zlatna pruga vije.“