Začetnik umjetnosti i skromnosti

Slikati je započeo oslikavajući svakodnevne scene običnih ljudi i težak život siromaha. Uvijek bi slikao po osjećaju. Ovaj umjetnik nije pretjerano mario za pravila akademskog slikarstva te nije niti pokušavao slikati realno – slikao je ono što je osjećao.

Boje i likovi, slike i prikazi – sve je to bilo odraz Ivanova doživljaja svijeta koji ga okružuje. Nije želio sav taj svijet sublimirati u jedan okvir!

Svoje slike prvi puta pokazuje svijetu 1931. godine na 3. Izložbi udruženja umjetnika Zemlja u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu.

Po završetku spomenute izložbe, Ivan većinom slika na staklu uljem ili temperom. Najpoznatiji radovi ovog razdoblja zasigurno su "Sprovod Štefa Halačeka" (1934), "Ciganski svati" (1936); "U šumi" (1938), "Otok" (1940), "Mrtvi pevec" (1954), "Smrt mog prijatelja Viriusa", "Drvosječe" i "Jelenski svati" (1959).

Prava se slikarova prekretnica zbiva 1935. godine. Tada drži samostalnu izložbu u Parizu zahvaljujući kojoj se dobar glas o Ivanu Generaliću počinje širiti Europom. U Bratislavi 1969. godine biva prozvan jedinim živućim naivnim slikarom!

U razdoblju nakon 1970. godine slikar počinje kombinirati simboličke i egzistencijalističke sadržaje te povezuje različite motive – od folklornog slikanja na staklu preko Breugelova nesporednog realizma do nadrealizma.

Iako smatran začetnikom hrvatske naivne umjetnosti, Ivan Generalić stoji za primjer skromnosti i neizlaganja – do smrti ostaje u svome rodnom mjestu u kojem vodi seljačku slikarsku školu. Živio je mirno, i dobro.