Box

Za svoj 47. rođendan Emilija je dočekalo zanimljivo iznenađenje. Njegova nećakinja uletjela je u stan s Bobbyjem, zapuštenim bokserom. Ukućani su ga odlučili prisvojiti, a Emilij je isti dan otišao u Gradsko poglavarstvo i tamo preimenovao Bobbyja u Box te ga je uveo u registar zagrebačkih pasa.  Prema priči, Box je došao u svoj novi dom kad je imao 7. godina, a prije toga je nekoliko puta promijenio vlasnike. Posljednji vlasnici, obitelj Emilijeve nećakinje, koristili su ga za vuču kola i nisu se brinuli za njega, pa kad je jednom zbog gladi napao kokoši i kuniće, odlučeno je da ga se usmrti. S time se nije slagala nećakinja koja ga je odlučila spasiti.  Emilij i njegova obitelj su se dobro brinuli o Boksu, a da je svima bio jako drag govore i dvije pripovijetke koje je Emilij napisao o njemu, „Životopis vjernog psa“ i „Memoari Boxa“. Box je svog vlasnika redovito pratio na posao i kolege su također jako voljeli.  U „Memoarima Boxa“ Emilij piše o Boxovom životu te završava riječima „Mog gospodara pratio sam svaki dan u ured, s njime šetao, polazio društvu itd. Postadosmo nerazdjeljivi.“  Da je Box imao posebno mjesto u obitelji Laszowski govori i činjenica je su tu istu vrstu posjedovali Emilijev sin i kasnije unuka, kao i činjenica da je Box dugo i sretno živio. Umro je na rukama svog shrvanog gospodara koji ga je pokopao na psećem groblju u Zagrebu.