Pjesnikinja ljudi i života
Književno stvaralaštvo u krvi
Književnica Božena Loborec rođena je u Koprivnici 1926. godine. Ova je žena bila pjesnikinja, prozaist, feljtonist, prozaik i satirik. Ona je ostavila veliki trag u književnom stvaralaštvu grada Koprivnice.
Odrastajući između dva svjetska rata u obitelji koprivničkog tiskara Loborca (čiji su karijera i put bili jasan orijentir za Boženin smjer života), Boženin je rad sukladno bio potaknut takvim događanjima, dok su motivi njezina stvaralaštva s druge strane proizlazili iz njezine ljubavi prema Koprivnici. Zapravo, Božena je toliko voljela svoj rodni grad kako bi poneki ljudi pomislili da je njime čak malo i opsjednuta.
Akademski školovana u Zagrebu i Koprivnici u razdoblju od 1947.-1953., književnica biva zapamćena kao nastavnica hrvatskog i ruskog jezika kao i ravnateljica knjižnice u Koprivnici dok su ju unutar cehovsko – književnog okruženja krasili epiteti poput dobronamjerne, iskusne kolegice koja ima veoma osobit pristup mladim književnicima u razvoju.
Božena bi, naime, početnicima na oba načina – i strog i intrigantan – ukazivala na pogreške, dijelila savjete te pisala predgovore.
Vesela, prkosna te pomalo osorna, Božena Loborec najbolje biva opisana riječima velikog Jože Skoka koji govori: „Loborčine pjesničke nemire, krikove, tamne tonove, ispoljavanje dramskih i tragičnih situacija i nesporazuma sa životom, riječi ogorčenja i protesta, ne treba poistovjećivati s pesimističkim obilježjima njezina pjesništva. Jer ona je pored toga svega u biti pjesnik ljudi i života.”
