Otkriće nafte
Lučić je u svome naumu bio bez ikakve potpore...
Antun Lučić za domaće, a Anthony Francis Lucas za strane istraživače, svoju je počasnu bistu na zagrebačkom Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu, ali i mjesto u dvjesto najzaslužnijih Amerikanaca doista zaslužio. Naime, ovaj je Hrvat zaslužan za uspjeh razvitka američke naftne industrije kakvom ju danas poznajemo.
Rođen je u Splitu, a nakon školovanja u Trstu, diplomirao je strojarstvo na Politehničkom Institutu u Grazu 1876. godine. Kao i mnogi Dalmatinci tog doba, trbuhom za kruhom otišao je u SAD. Ispočetka je popravljao rudarske strojeve, što mu je omogućilo upoznavanje s tehnologijom rudarenja. Samo desetak godina kasnije, u Louisiani je već upravljao rudnicima soli. Promatrajući naslage ovog minerala, uočio je dijelove u kojima je pronašao tragove sumpora, plina i nafte.
Nedugo zatim upoznao je Higginsa, geologa amatera, koji je tvrdio da se u blizine uzvisine Big Hill u Texasu nalazi naftno polje. Odlučio je zakupiti dio zemljišta te je počeo s bušenjem. Vodeći naftni geolozi onoga vremena nisu vjerovali da bi se kraj solnih tijela mogla nakupljati nafta, stoga je Lučić u svome naumu bio bez ikakve potpore. Manjak novca, poteškoće s naprednom i tada rijetkom hidrauličnom rotacijskom bušilicom uvjetovale su prisilan prestanak kopanja, a potom i gubitak finacijera. Lučićev projekt je, na veselje svih oponenata, propao. Usprkos tome, Lučić je bio uvjeren kako je na tome prostoru moguće pronaći naftu.
Svu svoju energiju, znanje i financije uložio je u pronalazak partnera i proširenje zemljišta. Nakon višemjesečnog truda uspio je prikupiti ulaganja J. M. Guffeyja i J.H. Galeyja te je postao manjinski partner u svome projektu. Ovoga je puta za kopanje angažirao poduzeće braće Hamill koje je radilo pomoću snažnije bušilice. Time se nastavila, iz vizure onodobnih znanstvenih autoriteta neobećavajuća, potraga za tekućim blagom. No početak siječnja, osim nove godine donio je i nevjerojatnu revoluciju u znanstvenom mišljenju. I još veću revoluciju u američkoj naftnoj industriji.
U rano jutro, 10. siječnja 1901. godine na dubini od oko 350 metara dosegnuta je za Ameriku povijesna naftna žila. Erupcija visine od čak 60 metara trajala je devet dana i tijekom nje je isteklo gotovo 16 000 m³ nafte. Otkriće teksaškog naftnog polja učinilo je SAD vodećim svjetskim naftnim proizvođačem, čime je napokon prestignuta do tada vodeća Rusija. Područje Spindletopa i danas je američka nacionalna povijesna znamenitost. Izgrađen je mauzolej na kojem stoji natpis koji glasi - Na ovom je mjestu desetog dana 20. stoljeća započela nova era civilizacije.
Poduzetni Lučić je zbog svojih dosega stekao nadimak Captain Lucas. Svojim je kasnijim istraživačkim aktivnostima zadužio i gospodarske grane proizvodnje kamene soli i sumpora. Nakon njegovih otkrića nafta je postala najvažniji industrijski energent. To je promijenilo način i stil života cijeloga svjetskog stanovništva, a za sve je to zaslužan jedan splitski barba.
