Život koji je malo tko imao

– Ako ti Bog da talent, podijeli ga s ljudima! – rekao je Aki. A kada bi izašao na scenu, svi su osjećali da upravo tamo i pripada.

Paragraph image 1915

Aki je odmalena bio uronjen u svijet glazbe. Rođen je u Nišu, ali svoga djetinjstva sjeća se po Skopju, gradu u koji se obitelj preselila kada je imao samo nekoliko mjeseci. Njegov otac bio je profesor glazbe, stoga ne čudi da je Aki imao sluha. No osim prirodnog talenta, karijeru je izgradio kroz cjeloživotni trud i rad.

Naime, već je sa sedam godina krenuo u glazbenu školu u kojoj je svirao klavir i pjevao. Iako je najvažnija stvar na svijetu malom Akiju bio nogomet, a ne klavir, s godinama je prevladala strast prema glazbi.

Kao tinejdžer je odbacio klasiku, pustio kosu i prepustio se valu rocka. Jednom je prilikom ispričao kako je, zajedno s bubnjarom grupe Leb i sol Garabetom Tavitijanom, otišao na prijemni za srednju glazbenu školu. Kaže kako su bili odbijeni i to bez ikakvog objašnjenja. Mislio je da je to vjerojatno zbog duge kose. No da nije bilo duge kose i surove odbijenice, vjerojatno ne bi bilo ni Parnog Valjka.

Naime, sa samo devetnaest godina, Aki se odlučio otisnuti u svijet. Na zagrebački je kolodvor došao s jednom torbom i velikim snovima. Nije znao ni jezik. To ga je neznanje dovelo u neke nezgodne situacije. Najzanimljivija anegdota iz života mladog došljaka i priča koje se sjećaju svi njegovi prijatelj je ona o kobasici. Naime, Akiju se jako svidio jeger (jaegerwurst) pa je, došavši u trgovinu, sramežljivo zamolio za „10 deka purgera“. Prodavačica ga je upitala: – Dečec , ti misliš na jeger? – na što je Akija oblio sram i znoj. Kasnije je ta priča postala gotovo pa nevjerojatna. Toliko je dobro naučio hrvatski da je pokupio i zagrebački govorni „štih“. no uspomene na nespretne početke uvijek bi dovodile do salvi smijeha.

Nedugo nakon dolaska Aki je postao član benda Grupa 220. Oni su u to vrijeme bili dosta uspješni, prethodno izdavši album „Slike“. Međutim, članovi benda nisu bili dovoljno posvećeni bendu, stoga su Hus i Aki uz podršku Vladimir Mihaljeka osnovali novi bend koji su nazvali „Parni valjak“ Uskoro su im se pridružiili Fuma i Papa. Iako bend broji gotovo pedeset godina postojanja, zanimljivo je prisjetiti se kako „Parnjaci“ ispočetka nisu bili previše sigurni u svoju kvalitetu.

Hus, naime, nije bio odviše talentirani tekstopisac, stoga su se mladići najviše oslanjali na nastup. Međusobno su se dogovorili da nastupi moraju biti toliko dobri da bend mora biti pozvan ponovo! Zbog toga su otpočetka stvarali dobar odnos s publikom koja bi ih vjerno pratila od koncerta do koncerta.

A predivna energija na sceni bila je proizvod upravo Akija. Kada bi on izašao na scenu, svi su osjećali da upravo tamo i pripada. Točno je znao pročitati atmosferu publike kojoj bi iznio mnoštvo emocija. Uz njegov prepoznatljiv i pomalo hrapav glas odrastale su generacije. Hus je ispričao kako mu je Aki, zbog njihovih rasprava nakon koncerata, uzrokovao puno bora na čelu, ali i da mu je ispunjavao i dušu i srce. Neraskidiv tandem zajedno je napravio nevjerojatnu karijeru, a tajna uspjeha za njih je bila – ljubav prema poslu.

Svake bi godine odsvirali barem stotinjak koncerata, a kada nisu izvodili pred publikom, snimali su u studiju. Sredinom osamdesetih na sajmu u Milanu zapazila ih je i jedna talijanska diskografska kuća koja je željela da hitove „Od motela do motela“ i „Predstavi je kraj“ snime za europsko tržište. No svjetsku su karijeru spriječili pozivi za vojsku, a Valjak je tada morao mirovati.

Često se piše kako je „Parni Valjak“ osmišljen da bude zagrebačka verzija „Bijelog dugmeta“. U jednoj humorističnoj emisiji Aki je potpuno opovrgnuo tu tezu kazavši da je to netočno iz jednog vrlo jednostavnog razloga – on je puno ljepši od Bebeka!

Osim što je pjevao i nastupao, Aki je bio poznat i kao veliki gurman. Za prijatelje i kolege često je kuhao makedonska jela. Jedno od najdražih jela bila mu je sarma s janjećim iznutricama, a odlično je pripremao i „gravče na tavče“. Kada nije kuhao, brinuo bi o psima i mačkama koje je često udomljavao ravno s ulice.

Usprkos tome što je objavio samostalan album, Aki je ostao vjeran bendu s kojim je započeo svoju karijeru. Iako su se glazbenici često mijenjali, govorio je kako se nikada nisu uzimali „ljudi iz oglasnika“, već se uvijek radilo o prijateljima. Recept uspjeha i dugovječnosti Parnog valjka skromni je Aki opisao rekavši: – Ljudi moraju ostati prvenstveno ljudi, a tu sam među prijateljima, tu sam među ljudima…–

5 lip 1955 — 22 sij 2022

aleksandar "aki" rahimovski

"Makedonsko-hrvatski pjevač, frontman grupe "Parni Valjak"."

Želite li dodati uspomenu na Aleksandar "Aki"?

Priče, fotografije, prijedlozi...

Add Memories Img

Postani Čuvar Uspomene i sačuvaj životne priče.

Besplatno preuzmi za iOS i Android.

©2023 Spiritus Memoria. Sva prava pridržana.