Božo (Bobo) Delić bio je svima znani i omiljeni župnik župe Kaštel Kambelovac u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Uz svoj poziv, bavio se i pjesništvo te je bio i kantautor.

Rodio se u tradicionalnoj katoličkoj obitelji, a odrastao je uz tri brata i sestru. Njegov se stariji brat Ante također odlučio za svećenički poziv.

Božo se, završivši osmogodišnju osnovnu školu, prijavio 1962. godine u Nadbiskupijsko sjemenište u Splitu. No prvu je godinu pohađao u sjemeništu u Zagrebu, gdje je i maturirao.

U jesen 1966. godine na Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Splitu pohađao je filozofsko-teološki studij. Tijekom studija je služio vojni rok u tadašnjoj JNA. Đakonat je stekao 1972. godine u Splitu, a 29. lipnja 1972. ga je zaredio nadbiskup Frane Franić.

Po završetku studija devet je godina proveo kao župni vikar u župi Sv. Križa u Splitu, a potom je sedam godina u istoj župi djelovao kao župnik. Imenovan je tajnikom nadbiskupijskog vijeća za pastoral obitelj.

Godine 2004. nadbiskup Marin Barišić imenovao ga je župnikom u Kaštel Kambelovcu. Župljani su ga iznimno voljeli zbog njegove humanosti i prijepovijedanja. Župu je doista zadužio svojim radom, a uživao je i veliku popularnost među vjernicima. Stoga mu je Grad Kaštela dao nagradu za humanost i promicanje kršćanskih vrijednosti. Na mjestu župnika je ostao do iznenadne smrti u prometnoj nesreći.

Sahranjen je na splitkom groblju Lovrinac, 26. svibnja 2020. godine.