Barun Svetozar Borojević od Bojne (von Bojna) bio je vođa izuzetne hrabrosti, izvanredni strateg koji je ostavio trajni pečat u regionalnoj vojnoj povijesti. Rođen je 1856. godine u selu Umetić u Hrvatskoj, a postao je jednim od najcjenjenijih vojskovođa u austrougarskoj vojsci tijekom Prvog svjetskog rata.

Svetozar je rođen u obitelji hrvatskog plemićkog porijekla. Odrastao je daleko od roditelja, u vojnim školama. Svoju je karijeru započeo kao kadet u vojnoj školi u Grazu, gdje je brzo pokazao iznimne vojne sposobnosti.

Kao mladi oficir, sudjelovao je u brojnim vojnim operacijama i postupno se penjao na činovničkoj ljestvici. Izvanredno je promaknut u čin poručnika već 1875. godine.

Tijekom Prvog svjetskog rata, Borojević je stekao reputaciju vrhunskog vojskovođe. Zapovijedao je austro-ugarskim napadom na Italiju. Zbog neustrašivog zapovjedništva u krvavim borbama oko rijeke Soče, blizu talijansko-slovenske granice, dali su mu nadimak „Lav sa Soče“.

Kao zapovjednik, nadmašio je očekivanja vojnog vrha i postigavši tešku pobjedu kod Kobarida dobio je čin feldmaršala. Bio je jedini stranac u austro-ugarskoj vojsci koji je imao taj čin. – Tradicija Hrvata, da održi vjeru do zadnjega daha i da se s lavljom srčanošću bori, i u ovom je ratu sjajno istaknuta na svim bojištima. Znade to svijet. – rekao je Svetozar, prilikom dodjele priznanja.

Kada je u krajem rata napustio vojnu službu, podnio je zahtjev za državljanstvom u novostvorenoj Kraljevini SHS. No kao feldmaršal austro-ugarske vojske bio je nepoželjan i zahtjev mu je odbijen.

Povratak u domovinu bio mu je zabranjen, a zbog podnošenja zahtjeva za državljanstvom ostao je i bez austrijske vojne mirovine. Jedini izvor prihoda bila mu je naknada za nositelje odličja Vojničkog reda Marije Terezije te je živio vrlo skromno.

Iako su njegove taktičke odluke, disciplina i izvrsna organizacija omogućile austro-ugarskim snagama da se uspješno nose s protivnicima, Svetozar je, nakon iznenadnog moždanog udara, pokopan na gradskom groblju bez vojnih počasti.

Tek sljedeće godine Borojevićevi posmrtni ostatci preneseni su u arkade na Bečkom središnjem groblju u grob koji je platio bivši kralj Karlo I.