Muha je bio moj prvi susjed. Skupa smo odrasli na Horvatovcu, doduše, on je bio desetak godina stariji od mene. Od kada je on otišao, nikada nisam sreo takvog sugovornika. Nekog s kim bi mi bilo tako lijepo razgovarati.

Bio je šarmantan, zgodan, druželjubiv. Kod njega sam najviše volio njegovu upornost. Iznimno je volio automobile, brze i kvalitetne. Njegova je želja bila da jednog dana pokrene za neku kuću, Ferrari ili Maserati, zastupništvo u Zagrebu. Nakon mnogo rada, to mu je i uspjelo. Dugo je bio zastupnik.

Ovo mogu sada ispričati, sada ga za to više nitko ne može kazniti. Kao mlad, bio je avanturist. Vozio me 260 km/h po Vukovarskoj ulici, u plavom Ferrariju!

Nažalost, dragi ga je Bog brzo pozvao k sebi. Umro je premlad, u 30. godini nakon bolesti. Puno ga se puta sjetim i vjerujem da je on tu sa mnom. I dan-danas, kada god napravim nešto lijepo, kao da se pojavi preda mnom. Čujem ga kako mi kaže: – Svaka čast buraz! –

Ovu je uspomenu sačuvao Markov prijatelj Marin Jovanović "Stoka".