Ivan ili Dživo Gundulić rođen je u uglednoj vlastelinskoj porodici Gundulić u ulici Lučarica u Dubrovniku. Bio je prvo dijete Frana Dživova, koji je po zanimanju bio trgovac i službenik u državnoj upravi i Džive Gradić. Ime Dživo dobio je po uzoru na dugu lozu Gundulića. Naime, Ivan je rođen u jednoj od preostalih tridesetak plemićkih obitelji.

Dubrovačka se vlastela tijekom osnutka grada u 7. stoljeću sastojala od više od sto pedeset obitelji! No taj se broj drastično snizio kroz stoljeća jer Dubrovčani nisu dopuštali da drugi slojevi stanovništva dobiju taj status. Naime, dubrovački su se plemići, s rijetkim izuzecima, stoljećima smjeli ženiti samo s dubrovačkim plemkinjama i to s onima s kojima nisu bili u bliskome rodu, zbog čega su mnoge loze odumirale.

Kad su Ivanu bile samo tri godine, otac se odrekao očinske skrbi nad njim te ga je predao trojici skrbnika. Na njegovo je ime prepisao dio svoga imanja kojim su upravljali skrbnici. Iako je obitelj bila ugledna, bili su među siromašnijim vlastelinima.

Zbog toga je Dživo cijeloga života ostao u Dubrovniku. Tamo je završio humanističku gimnaziju, nakon čega je, kao punoljetni građanin, ušao u Veliko vijeće.

Za razliku od drugih vlastelina koji su svoju mladost proveli burno, živeći raskalašenim životom, Gundulić je bio iznimno mirne naravi zbog čega su ga prozvali „Mačica“. Ipak, kao mladić je pisao ljubavnu poeziju koja je sada izgubljena.

U predgovoru svoje prve tiskane knjige "Pjesni pokorne kralja Davida" (Rim, 1621) ta je svoja mladenačka djela nazvao „porodom od tmine“ i time ih se odrekao. Skrivao je ta djela jer im je svrha bila zabava. Naime, ona nisu odgovarala protureformacijskoj poetici i ideologiji koju je odrastao Gundulić slijedio.

Redovito je obnašao dužnosti u upravnoj i sudskoj vlasti; 1615. i 1619. godine postao je knez u Konavlima. Iste godine udavala mu se sestra Marija. Budući da otac nije imao dovoljno novca za miraz, morao je prodati jedan dio imanja kojega su mu kupili skrbnici. Kad je Marija postala udovica, on je postao skrbnikom njoj i njenoj djeci što mu je bilo dodatno financijsko opterećenje.

Od 1621. godine u Dubrovniku je vršio različite pravne službe. Godine 1627, nakon majčine smrti, naslijedio je kuće u Rudanovoj, Širokoj i Grbinoj ulici u Dubrovniku, kao i imanja u Župi, na Mljetu i u Konavlima.

1628. godine oženio se Nikom Sorkočević. Par je imao petero djece, tri dječaka i dvije djevojčice. Djevojčice su postale časne sestre – jedna se pridružila benediktinkama, a druga franjevkama. Iako je Gundulić bio veoma religiozan čovjek, razlog tome što su djevojčice bile časne sestre nije bio toliko religiozne prirodne, već praktične. Naime, tada je bio običaj da su manje dobrostojeće obitelji udavale samo prvu kćer, dok su ostale završavale u samostanu kako im roditelji ne bi trebali plaćati miraz. Ivan je pak odlučio da neće udati niti jednu kćer.

1634. godine izabran je u Senat, a neposredno pred smrt postao je član Maloga vijeće. Pisani tragovi pokazuju kako je često izostajao sa sjednica upravnih tijela pa su mu izricane, a potom i opraštane, novčane kazne.

Umro je u Dubrovniku, nakon teške bolesti u 49. godini života. Sahranjen je u obiteljskoj grobnici u franjevačkoj crkvi. Ivan je želio je biti imenovan Knezom Dubrovačke Republike, no to nije dočekao. Naime, umro prije nego je navršio 50. godina što je bila dobna granica za proglašenje.