Siniša Pamić Siniša je imao prijatelja Kazu koji je radio u kinu te mu je dao besplatnu kartu da pogleda film. Ušavši u kino dvoranu smjestio se na svoje mjesto i čekao da počne film, no za oko mu je u tom trenu zapala crna muška torba koja je bila ispod njegovog sjedala. Otvorio ju je u nadi da će naći neke dokumente kako bi izgubljenu torbu mogao vratiti nesretnom vlasniku. Otvorivši torbu vidio je ogromnu svotu novca, ali nikakvu ispravu. Svijetla su se zamračila, film je počeo, a Siniša nije imao mira. Pomislio je kako bi bilo lijepo da su novci njegovi jer je u tom periodu života bio mlad i siromašan. Ali niti u jednom trenutku nije pomislio uzeti taj novac. Izjurio je iz dvorane i potražio prijatelja Kazu da mu kaže što je pronašao i kako da dođu do vlasnika. Tokom njihovog razgovora nisu došli do neke dobre zamisli, ali srećom došao je vlasnik. Bio je to zabrinuti čovjek koji je imao štaku, pitao ih je drhtavim glasom znaju li išta o izgubljenoj torbici s novcima. Siniša se nasmijao od uha do uha te mu je pao kamen sa srca. Predao je čovjeku njegov novac, na što se ovaj zahvaljivao i rekao kako mu je to otpremnina iz Njemačke i kako mu je taj novac jako potreban radi njegovog invaliditeta. U torbici se nalazilo oko 50 tisuća maraka i vlasnik je Sinišu htio nagraditi postotkom za dobrotu, ali Siniša je to odbio i rekao da je njemu najveća sreća radi toga što je novac vraćen onome kome zaista pripada.