Što to piše na grobu ovog veseljaka i šaljivdžije?

Dragutin je 17. ožujka 1862. objavio prvi šaljivi list na hrvatskom jeziku! List je nazvao "Podravski jež".

Dragutin je bio najveća varaždinska šaljivdžija. On, naime, nije prestajao sa svojim šalama čak ni nakon smrti! Postao je prepoznatljiv i po natpisu koji je isplanirao i postavio na svoj grob. Natpis na njegovu grobu glasi: "Nije tu u kutu nikomu na putu!"

Dragutin je bio i ozbiljan, kada je to trebalo. Bio je sudionik revolucionarne 1848./49. kada je s vojskom bana Josipa Jelačića (1801. – 1859.) prešao Dravu. U Međimurju je bio uhićen i osuđen na smrt, ali je pobjegao. Politički je podržavao ideju Velike Ilirije - od Koruške do Jadranskog i Crnog mora.

Bio je glumac u varaždinskoj Mekovčevoj kući u, nekadašnjoj Starokazališnoj ulici (Theatergasse) i dugogodišnji predsjednik Društva kazališnih dragovoljaca.

Na njegovu inicijativu u Varaždinu je 1875. osnovano Hrvatsko pjevačko društvo Vila, a kao glumac i gradski zastupnik bio je jedan od predlagača izgradnje kazališne zgrade. Bio je i zastupnik Sabora Kraljevine Hrvatske i Slavonije.

Ozbiljan kad treba, šaljiv kad ne treba, Dragutin je ostao u sjećanju Varaždinaca!

Najveći varaždinski šaljivdžija

Dragutin

Dino

Dragec je napravio veliku čast svojoj voljenoj pomajci.

Dragutin Antolek, kako je rođen, odlučio je ne ostati samo Antolek. Naime, u Antolekov je život stigla njegova pomajka, druga žena njegova oca, koja se prezivala Oryšek. Ona ga je posvojila. Tretirala ga je kao vlastitog sina, a on joj je odlučio iskazati neizmjernu čast.

Kako je Antolek neizmjerno volio Varaždin i Varaždince, a njegova je pomajka posjedovala imanje u Beretincu, koji se nalazi u Varaždinskoj županiji, tako je i zavolio i prezime Orešek.

Dragutin je velik dio života, političkog i spisateljskog proveo u Varaždinu. Nakon što je bio protjeran u Beč, zbog političkih neslaganja s tadašnjom vlasti, Dragutin se ipak vraća u Varaždin. Točnije, u Beretinec, jer tamo provodi veći dio svojega vremena po povratku.

Dragutinova pomajka, Oryšek posjedovala je vlastelinsko imanje u Beretincu, pa je Dragutin ondje rado svraćao, u toj ladanjskoj kuriji je i pisao i redigirao tekstove objavljene u „Podravskom ježu“, te je svojoj pomajci u čast svome prezimenu dodao i njeno. Tako je Dragutin Antolek postao i Orešek!

Kako je Dragutin Antolek postao Orešek?

Kako je jež dospio u grb Općine Beretinec?

Općina Beretinec je općina u Varaždinskoj županiji. U županiji u kojoj je boravio, pa na kraju i skončao svoj život – Dragutin Antolek Orešek. 
Naime, jež simbolizira radišnost i ljubav prema vlastitom domu, pa tako i Berentinčani iskazuju privrženost svome kraju. No, nije jež ovdje samo simbol privrženosti kraju, već i jednom čovjeku – Dragutinu Antoleku Orešeku.

Dragutin je, iako je rođen u Prelogu, velik dio svog života proveo u Varaždinu, i Varaždinci su ga neizmjerno voljeli. Zašto? Zato što je bio gorljivi ilirac, u to se vrijeme uporno i hrabro borio protiv mađarske i njemačke prevlasti te je 1862. godine u Varaždinu, u Platzerovoj tiskari tiskao i satirički list „Podravski jež“.

Na naslovnici prvog, i nažalost, jedinog broja, objavio je crtež ježa koji čitateljima poručuje: „Kume, uzdaj se u se i u svoje kljuse!“ Kako taj satirički list nije baš bio dobro prihvaćen od tadašnjih vlasti, Dragutin je bio protjeran iz Varaždina u na kratko odlazi u Beč.

Pri povratku u Varaždin, Orešek, ipak nema tako uspješan politički život, te sve više vremena provodi na vlastelinskom imanju svoje pomajke u Beretincu. I na kraju, baš u Beretincu, na tom imanju 1883. godine i završava svoj plodan i buran život.

Beretinčani su u spomen na ovog zaslužnog Varadžinca, na grb svoje Općine stavili njegovog ježa, kako bi trajno svjedočio o Dragutinovom, ali i njihovom domoljublju i odanosti vlastitom kraju.

Najveći varaždinski šaljivdžija

Što to piše na grobu ovog veseljaka i šaljivdžije?

dragutin antolek orešek

Pogledajte Priče

Kako je Dragutin Antolek post...

Jež u grbu

Želite li dodati uspomenu na Dragutin?