Antički su pisci Velebit nazivali lat. Mons Albius ili „Bijela planina“. Za hrvatski narod Velebit je kultna i mitska planina, \"sveta gora\" i simbol nacionalnog identiteta. Teški i nezahvalni teren, s vrućim ljetnim danima, hladnim noćima i iznimno oštrom zimom.

U Slivnici, naselju kraj Zadra, podno veličanstvene uzvisine rođen je Dragan Žunić. Kao dječak i sam je trčao po dalmatinskom kršu. Slušao je priče starih planinara - o dobrim i zlim vilama, pećinama s blagom i o kralju s pasjom glavom. Tada nije mogao ni slutiti da će uskoro, i on sam, postati legenda te planine...

Po završetku srednje škole otišao je u Rijeku, gdje se zaposlio i započeo svoj mladi život.

Po izbijanju sukoba 1990-ih, veliki je broj mladića pošao u Zagreb kao bi pristupio tečaju „Prvi hrvatski redarstvenik“. Jedina legalna oružana snaga tada je bila policija, a zbog upitne odanosti dijela tadašnje milicije Predsjedništvo SRH početkom srpnja 1990. godine odlučilo je stvoriti odanu oružanu silu koja će biti jamac provođenja političke volje legalno izabrane vlasti. Jedan od tečajaca bio je i Dragan. U Zagreb je otišao sa svojim kumom, Nikolom Vulićem.

Za vrijeme trajanja tečaja započela je Balvan revolucija čije su se posljedice posebno osjetile u zadarskom kraju. Tečaj je bio začetak specijalne policije MUP-a RH. Mladići, vrativši se u Zadar, pristupili su osnivanju specijalne policije u Zadru na čijem je čelu bio Đuro Župan.

Mišo Miletić, Draganov prijatelj i suborac prisjetio se kako je svoga prijatelja upoznao na tečaju. – Od 24 sata koliko ima jedan dan on i ja vrlo često provodili smo zajedno i preko 12 sati. To je bio predivan čovjek koji se isticao poštenjem i hrabrošću. Za njega riječ „nemoguće“ nije postojala. – rekao je Mišo o svojemu prijatelju.

Dragan je, naime, u vrijeme izbijanja rata imao samo dvadeset i pet godina. Unatoč tome što je pred njime bila cijela njegova mladost, vjerovao je da mora stati u obranu svoje Domovine. Njegove su prve intervencije bile na području Zadra, a u njih su i Dragan i Mišo polazili hrabro i najvažnije – zajedno. Naime, dva su se prijatelja toliko zbližila da se nisu micali jedno od drugoga i uvijek su si čuvali leđa.

Prošli su zajedno Ostrovičke Lišane, Pridragu i Jasenice. Jasenice su za cijelu Hrvatsku obranu, ali i za Dragana bile posebno kobne. Naime, u toj su akciji izgubili Maslenički most, a Dragan je u bitci teško ranjen. Krhotine granata zadale su mu strašne ozljede, stoga je u rujnu 1991. Dragan prebačen u bolnicu u Zadar nakon čega je otišao u Lovran na liječenje.

Tada je Dragan mogao reći: – Ja više neću. – No on to ne bi nikada rekao. Čim je malo ozdravio, Dragan se hrabro vratio u bitku. Njegov je život bio isprepleten sa životom naše Domovine. I tada je njegova junačka priča tek počela.