Heroj Domovinskog rata

– Sine, pancirku ne nose moji vojnici pa neću ni ja! –

Paragraph image 1123

Blago Zadro bio je odgovoran za to da niti jedan srpski tenk ne prođe Trpinjskom cestom koja je vodila k Borovu. Tada se znalo da će, ako padne Borovo Naselje, put za Vukovar biti otvoren.

Zadro, podrijetlom iz Hercegovine, prije rata je bio zaposlen u vukovarskoj tvornici "Borovo". Upamćen je kao izrazito karizmatičan čovjek, organizirao je štrajkove radnika te se borio za njihova prava.

S početkom raspada Jugoslavije, u proljeće 1990. godine izabran je za predsjednika HDZ-a u općini Borovo Naselje. Njegov je san bila samostalna i neovisna Hrvatska. Saznavši za izbijanje nemira, odmah se uključio u obranu grada Vukovara. Upamćen je kao velik borac. Iako nije imao vojnu naobrazbu, vodio je 3. bojnu 204. vukovarske brigade.

Suborci su ga poštovali. U misije je uvijek odlazio prvi, a svojom je smirenošću ulijevao povjerenje zbog čega su ga njegovi borci vjerno pratili. Bio je izrazito odan svojoj domovini čemu svjedoči i to da su članovi brigade bili i njegovi sinovi.

Odlikovala ga je izrazita vojna inteligencija, a pod njegovim zapovjedništvom uništeno je više od trideset oklopnih vozila. Zbog njega je Trpinjska cesta prozvana "grobljem tenkova". Zahvaljujući njegovu čvrstu vodstvu i obrani Trpinjske ceste, 14. rujna 1991. godine spriječen je napad na Vukovar.

No stigao je kobni 16. listopada. U zraku se osjećalo kako bi nešto moglo krenuti po zlu. Sin ga je, predosjećajući da će se nešto dogoditi, molio da obuče pancirku. Zadro je to odbio, rekavši: – Sine, pancirku ne nose moji vojnici pa neću ni ja! –

Toga su dana srpske vojne snage promijenile dotadašnju taktiku. Odlučili su napasti s boka te su, prešavši Bobotski kanal, rasporedili svoje snage uz prugu. Time su fizički odvojili naselje Borovo od Vukovara te ušli u Lužac, zauzevši Vukovarsku ulicu. Srpske su snage obranu napale s leđa.

Vojnici nisu znali da neprijatelji drže cijelu Kupsku ulicu na nišanu. Blago Zadro je sa svojim vojnicima krenuo prema Vukovarskoj ulici, misleći da su u njoj hrvatske snage. Pokošen je paljbom mitraljeza.

Isprva vojnici nisu vjerovali kako je Blago preminuo. No vukovarski je heroj toga trenutka zauvijek napustio ovaj svijet. Zvonko Mlinarić-Špenac poginuo je od istog mitraljeza pri pokušaju izvlačenja njegova tijela. Najzad ga je uspio izvući suborac Ivan Mažar. Blago je potom dopremljen u vukovarsku bolnicu gdje je dr. Juraj Njavro utvrdio smrt.

Heroj Vukovara pokopan je pod šifrom na lijesu koju je znalo tek nekoliko boraca. Kasnije su neprijatelji njegove posmrtne ostatke prebacili u masovnu grobnicu iz koje je ekshumiran tek 1998. godine.. Sada počiva na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, u Aleji hrvatskih branitelja. Posmrtno je odlikovan činom general-bojnika te je upamćen kao jedan od najvećih boraca Domovinskog rata.

Postani Čuvar Uspomene i sačuvaj životne priče.

Besplatno preuzmi za iOS i Android.

©2022 Spiritus Memoria. Sva prava pridržana.