Vera Zima rođena je kao Vjeročka Zimova. Otac joj je bio Slovak, a majka je odrasla u brdima u okolici Ploča. Vjeročka je djetinjstvo proživjela u Pločama gdje je voljela pecati ribu. Zbog svoje ljubavi prema prirodi i ranog života kojeg je provela na selu, zvali su je „Mala s kamena“. Znala je pričati kako joj je njena mladenačka ljubav – stanoviti Dušan, opisivajući je, znao reći da je veoma „rezistentna“, poput kamena.

Počela je raditi sa samo šesnaest godina. Bila je poznata kondukterka na autobusnoj liniji Drvenik – Ploče. Ustala bi rano ujutro, a nakon što bi završila s poslom, odlazila je u školu. Profesor hrvatskog jezika podržavao ju je u njenoj nakani da postane glumica. U njoj je vidio talent i želju za dokazivanjem, stoga ju je poticao na nastupanje i na vođenje školskih kvizova.

Odlučivši postati glumicom, od svoje je zarade otišla u Zagreb na prijemni ispit. Prije odlaska u veliki grad nikada nije pogledala kazališnu predstavu, a vidjela je tek pokoji film. Željela je biti glumica zbog toga što je mislila da je gluma glamurozan i lak posao.

Prije putovanja u Zagreb, majka ju je ispitivala koje će hlače i torbu ponijeti sa sobom. Kao prava, brižna Dalmatinka, u džepove „gaća“ joj je ušila i nešto novaca. Kada je vlak kretao, s željezničke joj je postaje dobacila: – Kćeri, čuvaj ono u gaćama! –

Profesor joj je pomogao da pripremi Grušenjku iz djela “Braća Karamazovi”. Na audiciji je svojom izvedbom oduševila žiri. Audiciji je te godine prisustvovalo više od dvjesto kandidata, a na Akademiju je primljeno samo njih četvero. Vera je te godine bila jedina djevojka koja je primljena u klasu.

Na veliki se ekran probila glumivši u filmu "Mećava" Antuna Vrdoljaka. Potom su uslijedile važne uloge, kao ona u filmu “Novinar” Fadila Hadžića. Vrlo brzo je shvatila kako gluma nije onako glamurozna, kakvom ju je zamišljala. Postavši afirmiranom glumicom shvatila je da je život umjetnika na maloj hrvatskoj sceni težak. Zbog toga je često i upozoravala na probleme u hrvatskom glumištu.

Suradnici je pamte po njenom zaraznom osmijehu i vječnom veselju. Vera je svoje zagrebačke dane provela u blizini trešnjevačke tržnice koju je jako voljela. Posjećivala ju je svakoga dana. Tamo se šalila s prodavačima i umirovljenicima koji su bili njeni najveći obožavatelji! Na tržnici bi uvijek kupovala svježe voće i povrće, a osim po odličnoj glumi, bila je poznata i po ukusnim zimnicama koje bi, po majčinom receptu, priređivala svake jeseni.