Margarita ili, kako su je svi zvali, Rita, bila je moja baka. Ja ju nisam zvala ni Rita ni baka već Bika. Moja Bika bila je neobična i divna po puno stvari, ali meni će uvik bit u sjećanju kao nenadmašna slastičarka.

Od malena mi je pravila torte kakve u ono vrijeme nisi mogao dobiti ni u slastičarni, ne samo okusom nego i izgledom. Jedne od najdražih torti su mi bile trodimenzinalna pčelica s velikim krilima od waffla i trodimenzionalni vlakić koji je u svakom vagonu imao drugu vrstu slatkiša. A najčudnije od svega je što uopće nije bila umjetički tip, za razliku od mene.

Međutim, jedna mi je torta posebno ostala u sjećanju. Tada sam bila već malo odraslija, barem kako sam ja mislila. Išla sam u sedmi ili osmi razred osnovne ali svojoj Biki bila sam još uvijek mala i željela mi je napraviti tortu ali nije znala s kojim motivom s obzirom na moju dob. Kada sam došla iz škole ostala sam apsolutno zaprepaštena. Na torti s bilin šlagom ocrtavala se savršena silueta glave smeđeg konja kojeg sam ja obožavala.

\\\\\\"Ali, Biko, pa kako si to napravila???? Ti ne znaš crtat!!\\\\\\"

Nasmijala bi se onako slatko, ponosno:

\\\\\\"To je tajna, hihi.\\\\\\"

Dugo sam ju nagovarala da kaže, pa je svojoj unuci popustila. Ona je kada sam ja crtala tog konja čekala da izrežem tu siluetu i spremila ostatak papira kada sam otišla. Kada je došlo vrijeme, te ostatke prislonila je na tortu i samo posula kakaom nakon čega je ostala savršena silueta. Apsolutno genijalno koliko je ona u trenutku smislila plan za moj rođendan koji je bio mjesecima daleko.