Dražen je rođen u malom podravskom mjestu Kozarevcu. Njegov prijatelj i suborac Ivica Šafarić podijelio je kako je Dražen bio takav da ''mrava ne bi zgazio'', a opet je među prvima otišao dragovoljno se prijaviti za sudjelovanje u obrani naše Domovine.“

Imao je dvadeset i jednu godinu kad se dragovoljno prijavio u policijsku stanicu u Đurđevac. Bilo je to već u travnju 1991. godine. Tada odlazi u Vinicu na obuku te postaje pripadnikom Jedinice za posebnu namjenu. Dražen nikoga nije mrzio. Naprotiv, baš u to vrijeme, zavolio je djevojku pravoslavne vjere. Ivica je o njemu kazao: "Nije mu bilo važno tko si, od kuda dolaziš ili kako izgledaš. Bilo mu je važno da si čovjek."

Pokazao se kao okretan i spretan borac, stoga je uskoro pošao na prvi teren u Erdut. Tamo je sa svojim suborcima osiguravao lokalna naselja i granicu. Prvu borbu doživio je već mjesec dana kasnije, kada je neprijatelj napao policajce u Borovom selu.

Uskoro biva premješten u Zagreb, u bazu Trstenik gdje su mu ponudili da se pridruži sastavu Zbora narodne garde. Dražen nije dvojio ni časa. Iz ljubavi prema Domovini postao je pripadnikom Prve postrojbe Druge gardijske brigade, takozvanih „Crnih mambi“, s kojom odlazi u Ljubovo.

Njegovi suborci sjećaju se kako je Dražen u svim akcijama u Lici sudjelovao hrabro i borbeno. Nesebično je pomagao svojim suborcima koji su upali u zasjedu. Ubrzo su ga, stoga, poslali na Baniju, u Viduševac. Tamo je Dražen nastavio savjesno braniti svoju zemlju, javljajući se i za mnoge dobrovoljne akcije.

Osim po iznimnoj srčanosti, suborci ga se sjećaju i po njegovoj blagoj i prijateljskoj ćudi. „Poznavati Dražena Horvata značilo je biti bogat životom, jer je toliko zračio pozitivnošću, dobrotom i mnogim, mnogim vrlinama!“ podijelio je Ivica.

Njegove je suborce najviše inspirirala Draženova blagost koja je na površinu izbijala i u najtežim trenucima. „On je nakon mnogih teških situacija u ratu, gledanja na ranjene suborce, kako ginu i umiru od prevelikih ozljeda, jednom prilikom na neprijateljskim položajima, a tijekom same akcije, izjavio: – Da barem mogu iz svoje strojnice ispaljivati cvijeće na neprijatelja. –„

Tijekom obrane grada Petrinje, Dražen je stekao iznimno povjerenje zapovjednika zbog čega su mu dodijelili dužnost zapovjednika desetine. Nakon okupacije grada, poslan je na osiguranje civila i bojovnika na Pokupsko. Izvršenjem i te zadaće odlazi na teren u Dumače. Tamo je njegova postrojba zauzela Farkašić. Veličanstvenoj obrani mjestašca Dražen je dao značajan doprinos.

22. listopada 1991. Dražen je sa svojom postrojbom krenuo u napad na neprijateljske položaje. Uspješno su oslobodili nekoliko hrvatskih sela, nakon čega su, uvečer, došli u izravnu borbu s neprijateljem.

U žestokom i teškom okršaju, Dražen je zauvijek napustio ovaj svijet.

U čast kozarevačkom heroju, lokalni Društveni dom prozvan je Draženovim časnim imenom. Ispred njega stoji spomenik na blagog, ali hrabrog hrvatskog junaka kojemu dugujemo našu slobodu.

Izvor: Tulić, L. 2018. Svjedočanstva hrvatskih bojovnika: "Dražen Horvat bio je pozitiva ratnih događaja; imao je osmijeh za sve, a ponajviše za čovjeka". "Crne mambe.hr".