Pamtimo ga kao barda komedije i kao jednog od najvećih glumaca s ovih prostora čije su nezaboravne uloge postale veće i od filmova i predstava u kojima je igrao.

Danilo "Bata" rođen je u dobrostojećoj obitelji Alekse Stojkovića, uglednog trgovca ugljenom. Odrastao je zajedno sa starijim bratom Žikom koji će se proslaviti kao publicist.

Danilo je kasnije kazao da mu je djetinjstvo započelo prilično teško. „Nijemci su mom ocu oduzeli sve što je imao. Ostavili su mu samo pet probušenih zlatnih dukata, s kojima je kupio konje i kola kako bi odškolovao mene i brata. Kad je ratni vihor protutnjao, otac se ponovno počeo uzdizati, poput feniksa” ispričao je.

Bio je inteligentan, ali živahan i lijen, stoga je pao sedmi razred. No, odmalena se nazirao njegov glumački talent. Na premijeri njegove prve predstave u publici je sjedio veliki glumac Dobrica Milutinović. Nakon aplauza zacakljenih je očiju pristupio Danilu, potapšao ga po ramenu i rekao mu: – Ti si, sine, još u majčinoj utrobi postao glumac. –

Zahvaljujući ovakvoj pohvali, Danilo je zacrtao kako će postati glumac. Iako mu je to, zbog loših ocjena bilo prilično teško, najzad je uspio studirati glumu. Usprkos tome što je bio miljenik profesora, prvih deset godina karijere trpio je teške kritike. Govorili su mu kako nije talentiran, no posvećenost pozivu i naporan rad s vremenom su od njega napravili zvijezdu.

O njegovoj posvećenost glumi govori i jedna zgoda iz predstave Ateljea 212, kazališta u kojemu je dobio prvi pravi angažman i u kojemu se potom „skućio“.

Tako kažu da je u jednočinki “Audijencija” glumio Sladeka, direktora pivovare. Tijekom četrdeset minuta, koliko je trajala predstava, Sladek je bez prestanka pio pivo. Za Danila je to značilo da mora isprazniti više od sedamnaest boca. Bata je uvijek inzistirao na autentičnosti svojih uloga pa je tako i u ovoj prilici tijekom izvedbe odbio piti sok.

Tijekom svake bi izvedbe Bata ispio gotovo sedamnaest boca piva. Nakon što bi se nasmijan i veseo zbog "izvrsnog performansa" poklonio publici, skoknuo bi u obližnji kafić na još jedan „putni“ vinjak.

Najveće je svoje uloge Danilo ostvario tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Tada je glumio u kultnim jugoslavenskim komedijama kao što su „Maratonci trče počasni krug“, „Ko to tamo peva“ i „Balkanski špijun“.

Odglumivši Lakija, Brku, Iliju Čvorovića, Dedu i mnoge druge uloge, Danilo je postao sinonim za smijeh, a neke od njegovih nezaboravnih doskočica i danas pamtimo.

– Mesi, mesi, neće ništa da ti škodi! – iz filma „Varljivo leto '68“ i – E, pa hoće centrala da pogreši jednom, ali ne sto puta, slušajte druže, možda ste dobili pogrešan broj, al’ste dobili onog’ kog’ ste tražili. – iz "Balkanskog špijuna", neke su od poznatijih.

Nezaboravan je i njegov pokušaj pričanja vica u filmu „Idemo dalje“.

– Sad ću ja vama da ispričam jedan vic. Bili jednom, u jednom avionu, jedan Englez, jedan Bugarin i Francuz, je li i jedan Srbin Pera. E sad, ja, ovaj, ne znam kako je to baš išlo po redu, samo na kraju, Srbin je bio najpametniji i sve je nadmudrio. –

Nakon desetljeća uspješne karijere veliki je glumac obolio od karcinoma pluća. No teška bolest nije ga odvojila od kazališta. Tijekom zadnjih mjeseci, usprkos protivljenju liječnika, igrao je u predstavi „Korešpodnecija“. Iako ju je odigrao jedva stojeći na nogama, nakon predstave je izjavio: – Na trenutak sam se osjećao kao da sam ozdravio! –

Legendarni Bata odigrao je više od osamdeset kazališnih uloga, snimio sedamdesetak filmova i igrao u pedesetak televizijskih djela.

Ipak, jednu željenu ulogu nikad nije ostvario. Naime, idealna uloga za Danila bila je ona u kojoj – jedem na razne načine, negde u dnu scene, da ne progovorim ni reč. Tražim nekakvu takvu dramu s takvo ulogom, neku drama koja no noča povod za pozorište. – ispričao je za TV novosti.

Cijenjeni glumac bio je i zaljubljenik u narodnu pjesmu, a o tome je kazao: – Ima u meni sevdaha… Pravi očajnici su nasmejani ljudi. –