Živio je rukomet
– I onda sam tek shvatio koliko je on bolji čovjek nego što je bio igrač, a bio je fantastičan igrač! – prisjetio se sportski novinar Viki Ivanović.
Kao klinac, gledao sam Zlatka Saračevića na TV-u. Posebno se sjećam finala Olimpijskih igara 1966. godine! Obožavao sam tog frajera i njegov top u lijevoj ruci! A još sam više obožavao i njegovu sumanutu frizuru, te duge dlake koje je imao na donjem dijelu vrata.
A onda, desetak godina godina kasnije, upoznao sam ga. I onda sam tek shvatio koliko je on bolji, bolji čovjek nego što je bio igrač, a bio je fantastičan igrač! Bio je gromada od čovjeka, ljudina!
Bio mi je sukomentator puno puta, a rijetko kada je iznio ružnu riječ. Nije bilo velike razlike između privatnog Vlatka i Vlatka kao trenera. Na njemu se vidjelo da je dobričina i da nikada nije znao vikati na te cure. Tako je, dobro, odgajao i svoga sina. I takav je bio, u svakom trenutku.
Najdraža uspomena na Zlatka bila mi je kada bismo ispijali kave u Zadru, u njegovom kafiću. Naime, tamo je reprezentacija često trenirala. Nekad su se ispijale kave, a nekad se i malo popilo. Ne mogu vjerovati da ga više nema.
Ove se uspomene prisjetio sportski novinar Viki Ivanović.
