mali Braco majstor za popravak loptica

Kako je Zdenko bio živahni i radoznali dečkić tako je njegovim roditeljima bilo teško naći nešto ćime bi se dijete dulje vremena bavilo. No tada ga je mama jedan dan za ruku odvela do obližnjeg Čelapa gdje se na prvom katu igrao novi sport koji je sve više postajao popularan među Zagrepčancima - ping pong. Zdenku se sport ubrzo svido i postao je zaljubljenik u mali reket i lopticu i to će ga držati cijeloga života. Tamo su već igrali stariji igrači poput Žarka Dolinara, Lovre Ratkovića, Dolfija Herškovića, Čika, a mali je Zdenko prvo upijao pokrete sa strane, a onda se i odvažio sam zaigrati za velikim stolom. Tata mi je pričao kako je bio majstor u popravljanju loptica koje su bile vrijedne poput zlata jer ih se teško nabavljalo, pogotovo u ratnim godinama. Svoj prvi nastup Zdenko je imao s tek 13 godina i kako je bio manjeg rasta, ali živahan i brz prozvali su ga Braco. Već s 14. godina postaje omladinski prvak Zagreba na ratnom prvenstvu, a među seniorima je izvrstan 6, dok u paru s Blankom Pečnik osvaja mješovite parove i tako postaje glavna vijest u sportskim rubrikama te time najavljuje veliku karijeru koja ga očekuje. Uz stolni tenis igra i veliki tenis, te na Prvenstvu Jugoslavije za juniore dolazi do finala. No teniski lakat spriječio ga je da se istovremeno bavi s oba sporta odjednom. Ovu bi priču završio njegovim srednješkolskim nastupom kada se sa svojom IV. realnom gimnazijom borio na prvenstvu škola i izgubio u finalu od V. realne gimnazije i svog velikog konkurenta Kreše Horvata, no revanširao mu se u paru s Renom Vinekom. Kasnije u profesionalnoj karijeri često se natjecao i s Vinkom Krasićem, Milanom Štenclom, Dundom, Jožom Vogrincem, Valkovićem, Crnjakom, Hudetzom, ali to je već druga priča...