Majčine istraživačke metode
O posebnoj istraživačkoj metodi zvanoj "dalmatinska geografija".
Vojdrag Berčić bio je cijenjeni pravnik, a kasnije i redatelj. Kao mladom i talentiranom pravnom istražitelju davali su mu na rješavanje sve elitne slučajeve. No Berčić svoj talent za pravo ne duguje Pravnom fakultetu u Zagrebu na kojem je studirao, već svojoj majci Antoniette. I to zbog njene neobične poduke iz takozvane „dalmatinske geografije“. Završivši gimnaziju, Vojdrag nije znao što upisati. Otac je želio da upiše medicinu, no Vojdrag nije mogao smisliti meso. Na sam spomen lešine, čovječje ili kokošje, njemu bi pozlilo. Tehnika ga nije zanimala, a nije volio ni ekonomiju. – A što ne bi pravo? – savjetovala ga je majka Antoniette. – I none je bio pravnik. I to odličan. – nukala ga je. No Vojdrag u tom trenutku nije znao jednu važnu stvar. Antoniette je željela da se sin bavi tom poštovanom profesijom, ne zbog njena oca, već zbog nje same. None je svakoga dana sve svoje slučajeve nosio kući te ih je ondje u miru rješavao. Naime, u obiteljskom je domu imao svog osobnog pravnog savjetnika. To je bila upravo njegova najstarija kći Antoniette. On bi s njome, kako je znao reći „bistrio slučajeve“. Razmatranja koja je iznosila pri čitanju sudskih spisa pokazala su se nevjerojatnima. To je tajno znanje prenijela i na svoga sina Vojdraga. Antoniette se, naime, služila jednim prastarim načinom razotkrivanja krivca zvanim „dalmatinska geografija“. Metoda je bila jednostavna. Antoniette je samo pitala za prezime! Kada bi čula tko je i iz kojega mjesta dolazi počinitelj, slučaj je bio riješen. Vojdrag je znao reći: – Čim bi moja majka čula prezime znala je 'ko je u Dalmaciji ubojica, gangster, 'ko je lupež, 'ko je vitez. Znala bi 'ko će ukrast', al' će to i priznat', a koji će sakrit', koji će lagat! – Sve je to Antoniette znala, a to je znanje bilo znanje suca koji je četrdeset i sedam godina dijelio pravdu po Dalmaciji. Znanje dalmatinskog tla iz kojeg su, kako je ona govorila – iznikli Dalmatinci – učinilo ju je vrlo pronicljivom. Tu je oštroumnost prenijela na svoga sina koji bi skromno kazao: – Ako sam nešto pravno vrijedio, onda imam najviše zahvaliti majci! –
