Milan

Dino

O životu našeg najpoznatijeg meteorologa.

Milan Sijerković, popularni hrvatski meteorolog s malih ekrana, rođen je u Baošiću, u Boki Kotorskoj. Potječe iz duge loze ribara te je još kao dijete zavolio more.

Kao dijete, često je slušao stare ljude koji su prognozirali vrijeme i o njemu mudrovali. Znali su oni i primjećivali mnogo više od suvremenog čovjeka, napominjao bi Milan, jer je ribarenje, a često i životi ribara, ovisilo o vremenu i njegovoj ćudi.

Prilikom služenja vojnog roka, upoznao je jednog mladog Zagrepčanina. Upravo mu je taj mladić pomogao da dođe u Zagreb na studij.

Tako je Milan upisao geofiziku s meteorologijom na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 1961. godine. Dvije godine kasnije, zaposlio se u Državnom hidrometeorološkom zavodu gdje je proveo cijeli svoj radni vijek.

Ubrzo se zaposlio na HRT-u, u prvom timu ondašnjih meteorologa koji je vodio Tomislav Vučetić. U televizijskoj je meteorologiji proveo cijeli svoj radni vijek.

Prepoznatljiv je po tome što je uobičajene vremenske prognoze uvijek znao začiniti pučkim i humornim poslovicama, zbog čega su ga gledatelji iznimno voljeli. U slobodno vrijeme bio je strastveni gljivar i član planinarskog društva INA-OKI.

Cijelog je života naporno radio na popularizaciji meteorologije među djecom, ali i odraslima, a uz to je neumorno sakupljao pučke uzrečice vezane uz vrijeme.

Napisao je nekoliko desetaka knjiga i mnoštvo članaka te je, zbog svojeg osebujnog i simpatičnog stila bliskog prosječnom čovjeku, kreirao jedinstven i neponovljiv model vremenske prognoze.

Buran život prognozera bure

– Sijeda glava znak je krajnjih dana, kao snijeg da je došla zima. –

– Baš ga prži danas. –
– Prži, ali se u daljini vide i crni oblaci. –
– Uuu, moglo bi biti gadno. A što kaže Sijerković? –

Ovako su, uz moguće izmjene glagola "prži" u "puše", "pada", "sijeva" i tako unedogled, započinjali mnogi razgovori u posljednjih pedeset godina. Pionir meterologije u ovome dijelu Europe, naš Milan Sijerković, postao je najprepoznatljiviji vremenski izvjestitelj.

U svojoj je dugoj karijeri uz redovnu i točnu vremensku prognozu, uvijek uputio i pokoju pučku mudrost.

U travnju bi objasnio da se u Međimurju za neodlučna čovjeka koji često mijenja svoje mišljenje i djela obično kaže da je: – Zmotan kak aprilsko vreme! –.

U listopadu bi upozorio: – Čuvaj se Šimuna i Jude (28. 10) da te snijegom ne probude. –, a već je kultna mudrost koju bi ponavljao svakog studenog: – Sveta Kata, snijeg na vrata! –

Naime, Sijerković je još od malih nogu, kada bi s ocem odlazio u ribarenje, promatrao nebo. Slušao je mudre riječi starijih koji su i bez sofisticirane opreme znali kada je pravo vrijeme za otisnuti se na pučinu, posaditi ciklu ili pak krenuti u berbu maslina.

Postavši profesionalnim televizijskim meteorologom, neumorno je radio na očuvanju kulturnog nasljeđa naših predaka te je svoje prognoze pokušavao približiti gledateljima.

Kada bi se ponekad i pogriješio u svojim prognozama, zdušno bi priznao: – 
Vrijeme katkada ne sluša ni sebe, a kamoli prognostičare. –

Uvijek veseo, dobrodušan i zanimljiv, postao je ikona hrvatske televizije. Znao bi reći: – Sijeda glava znak je krajnjih dana, kao snijeg da je došla zima. – Ipak, njegova dugo godina sijeda glava do kraja je neumorno radila na približavanju znanosti prosječnim sugrađanima. Sijerković je, naime, pisao kolumne, popularno-znanstvene knjige, knjige za djecu, davao intervjue…

Izvor imena posljednjeg mjeseca u godini, ovako je objasnio: – Dogodi se da je danima nebo pokriveno oblacima, ali zastrto debelim slojem magle i da jedva Sunce naziremo ili tek nakratko razbije naoblaka. Nebo tada „prosine“, pa valjda otud i narodno ime za ovaj mjesec. –

Dogodilo se da je baš u tom mjesecu prosvjetljenja i dolaska Kristova, otišao i naš cijenjeni meteorolog. Vinuo se u oblake koje je cijeli život promatrao. Ako se u njih dovoljno dugo gleda, možda se i on nazre kao i prosinačko sunce.

milan sijerković

Pogledajte Priče

Buran život prognozera bure

Sijeda glava s malih ekrana

Želite li dodati uspomenu na Milan?