John R. R. Tolkien, uz to što je bio pisac jedne od najpopularnijih fantasy saga, bio je i profesor na Oxfordu. Tamo je predavao od 1925. do 1959. godine. Studenti pamte kako su mu predavanja bila zanimljiva, iako nije bio osobit predavač. Kada bi predavao, najčešće je bio okrenut prema ploči, a kombinacija toga da je bio okrenut od publike i njegova frfljanja, koje je bilo posljedica toga što si je razrezao jezik tijekom utakmice ragbija, činila su praćenje njegovih predavanja nemogućom misijom. No iako nije bio najuspješniji predavač, bio je izuzetno zanimljiva osoba. Zbog toga studenti pamte mnoge neobične situacije u koje bi ih postavio.

Prije početka prvog predavanja jednoj klasi brucoša, kriomice je sjeo u publiku. Tamo je mirno sjedio prvih petnaest minuta predavanja. Kada je prošlo već dvadeset minuta, studenti su se počeli pitati zašto profesor toliko puno kasni? Ostali su na svojim mjestima, a Tolkien s njima. Nakon trideset minuta, studenti su se počeli buniti. I Tolkien je počeo protestirati s njima. Vikao je: – Pa kakav je to profesor kojega toliko dugo nema?!? Neka ga bude sram! – Kad su neki studenti već počeli napuštati učionicu, Tolkien se ustao i izjavio: – Kad već nema profesora, pokušat ću ja predavati! – Izašao je pred govornicu te je počeo savršeno recitirati Beowulfa na staroengleskom. 
*Beowulf je junački ep s više od tri tisuće stihova.

Šaljivi profesor

John Ronald Reuel

Dino

O Tolkienovu djetinjstvu, jezicima, tarantulama i kravama.

John Ronald Reuel Tolkien rođen je na doista neobičnom mjestu – u Bloemfonteinu u Južnoafričkoj Republici. Prve godine života maloga Johna bile su obilježene neobičnim prizorima majmuna, zmija i pauka. Uspjela ga je ugristi i tarantula, što možda objašnjava i njegov kasniji prezir prema tim stvorenjima. Dok je imao tri godine majka je s njim otputovala u Englesku kako bi u boljim uvjetima mogla roditi njegova brata. No tada se dogodio prvi nesretan događaj koji je pogodio malu obitelj.

Dok su bili udaljeni, Johnov je otac nesretno preminuo. Majka Mabel se tada naselila u Sareholeu, današnjem Hall Greenu. Upravo će taj kraj ponajviše inspirirati Tolkiena, do te mjere da će ime “Bag End”, naziv farme svoje ujne Jane, koristiti u svojem najpoznatijem djelu.

John je školovan kod kuće, a poučavala ga je iznimno obrazovana majka Mabel. John je dobivao redovite lekcije iz botanike i latinskog, s tim da su mu se potonje lekcije posebno svidjele. Razvio je ljubav prema jezikoslovlju koja će u kasnijim stadijima života rezultirati time da danas Tolkiena znamo kao autora brojnih savršeno razrađenih fikcionalnih jezika.

Kada je Johnu bilo dvanaest, a Hillaryju deset godina, Mabel je preminula od dijabetesa. Dječaci su postali siročad, a brigu o njima preuzeo je svećenik Francis Xavier Morgan.

Isprva je John živio kod svoje tete Beatrice. Tada se, zajedno sa sestričnama Mary i Marjorie upustio u izmišljanje svog prvog jezika. On je bio veoma jednostavan i sastavljen od imena životinja. Primjerice, „pas slavuj djetlić četrdeset“ značilo bi „Ti si magarac!“.

Nakon što je Marjorie odustala od igre, Mary i John počeli su raditi na drugom, kompliciranijem jeziku kojeg su nazvali „nevbosh“. Na tom su jeziku napisali i pjesmicu koja je glasila 
„Dar fys ma vel gom co palt: – Hoc Pys go iskili far maino woc? Pro si go fys do roc de Do cat ym maino bocte De volt fact soc ma taimful gyroc!"

Prevedeno, to je značilo:
„Bio jedan starac koji je rekao: – Kako Bih mogao nositi svoju kravu? Jer ako ju zamolim da uđe u moj džep, to bi izazvalo tako strašnu svađu! –"

Jedino što se može iščitati iz ove pjesme je da Tolkien nije rođen sa smislom za pisanje. Srećom pa je njegova životna priča u ovome trenutku tek u začetku, a ispred njega su još uvijek mnoge godine za vježbanje.

Strašna svađa u džepu

– Radije bih s tobom podijelio jedan život nego se suočio sa svim vjekovima ovoga svijeta. –

Nakon gubitka oba roditelja, John i Hilary Tolkien živjeli su kod svoje tete Beatrice, a o njima je skrbio i svećenik Francis. Kada je uvidio kako dječaci nisu posve zadovoljni u svome domu, premjestio ih je kod gospođe Faulkner. Petnaestogodišnji John i trinaestogodišnji Hillary uselili su u stan u kojemu su živjeli supružnici Faulkner sa svojom kćeri, jedna služavka i osamnaestogodišnja djevojka bez roditelja Edith Bratt.

Iako Johna nije zanimalo Edithino sviranje glasovira, a ona nije marila za njegovo zanimanje za izumrle jezike, John i Edith slagali su se odlično. Zajednički su krali hranu iz kuhinje da bi potom kriomice organizirali tajne večere u Edithinoj sobi. Zanimljiva zabava bio im je i zajednički odlazak u obližnju čajanu.

Gosti su tamo sjedili na visokoj terasi s drvenim stolcima i stolovima. Ispod čajane nalazila se promenada po kojoj bi se, u nedjeljno poslijepodne, često šetalo. Najzabavniji dio druženja za Johna i Edith bilo bi gađanje prolaznika šećerom. Naime, naizmjence su, sjedeći na terasi, pokušavali ubaciti kockice šećera u šešire nesretnih šetača koji su prolazili ispod terase. No te čajanke koštale su Johna i Edith njihova druženja.

Uočivši kako se John često druži s nepoznatom djevojkom, vlasnica čajane je o tome obavijestila svećenika Francisa. Konzervativni Francis strašno se rasrdio zbog toga što se Francis potajice viđao s djevojkom iz iste kuće. Prijetio je Johnu, a ovaj mu je obećao kako će njihova druženja prestati. Edith je morala iseliti. No John nije ispunio svoje obećanje.

Nastavio se potajice viđati s Edith. Odvojeno su bježali vlakom na selo kako bi se tamo sastajali. Za 21. rođendan kupio je Edith ručni sat kao dokaz svoje ljubavi, a ona je njemu poklonila nalivpero. Svećenik je ponovno saznao za tajna druženja te ih je odlučio prekinuti jednom za svagda. Zaprijetio je Johnu da mu neće financirati odlazak na fakultet. Naime, John se u to vrijeme aktivno pripremao za prijavu na Oxford. Johnu tada nije bilo svejedno.

Rekao je Edith da se više ne smiju sastajati. Zadnji ju je puta vidio kada je prošla biciklom ispred njegova prozora. Jedva je čekao da postane punoljetan. Tada više ne bi ovisio o novcu oca Francisa te bi se ponovno mogao vidjeti s Edith. Dani su prolazili sporo. Da stvar bude gora, John se nije ni uspio upisati na Oxford!

Počeo je studirati u King Edwardu. Tamo je više igrao ragbi nego učio. Zahvaljujući ragbiju slomio je nos, a drugom prilikom razrezao si je jezik. Nakon duge tri godine čekanja, stigao je i Johnov 21. rođendan. Nije čekao ni dana. Poslao je pismo Edith u kojem ju je pitao želi li se udati za njega. Stigao je odgovor kojemu se nije nadao.

Edith mu je napisala kako ga je čekala duge tri godine i kako je već mislila da je zaboravio na nju! Zaručila se za mladića George Fielda. No John nije lako priznao poraz. Kao u kakvom romantičnom filmu, odmah je otišao na vlak za Cheltenham kako bi uživo vidio Edith. Nakon što je stigao, razgovarali su cijeli dan. Edith je potom pristala raskinuti zaruke te se udati za Johna. On je odmah obavijestio svećenika Francisa koji im je nevoljko dao svoj blagoslov.

Edith se zbog Johna preobratila na rimokatolicizam te je čekala da on svrši svoje studije na Oxfordu koje je netom prije započeo. Živjela je monotonim životom te bi se često ljutila kada bi dobivala pisma ushićenog Johna koji je uživao u svojim studentskim danima. Baš kada su se trebali oženiti i useliti zajedno, izbio je Prvi svjetski rat. John je mobiliziran.

Edith je bila smrtno prestrašena zbog Johna. Odlučila se odmah vjenčati za njega. U jednom od svojih pisma, Tolkien je izrazio divljenje svojoj ženi na samoj volji da se uda za nekoga bez posla, novaca i bez nekih značajnih izgleda u životu, osim onoga da će biti ubijen u “Velikom ratu“.

No to se nasreću nije dogodilo. John je obolio od rovovske groznice, zbog čega su ga vratili u Englesku. John i Edith imali su dug i uspješan brak. Imali su čak četvero djece, od kojih je najpoznatiji Christian zbog toga što je dovršio mnogo očevih djela. Tolkien je svojoj djeci volio pričati priče za laku noć, a upravo su ga njegova djeca inspirirala na to da bi neke od priča trebao i zapisati. Tako su rođene najpoznatije sage u novijoj povijesti književnosti „Hobit“ i „Gospodar prstenova“. Edith i John pokopani su u istoj grobnici na kojoj stoje imena Lúthien i Beren. To su likovi iz jedne od najranijih priča o Međuzemlju i to o  avanturama smrtnog čovjeka Berena i besmrtne vilenjake Lúthien koje je povezala vječna ljubav, baš kao i Edith i Johna.

Šaljivi profesor

Gdje je nestao profesor?

Posvete

Podijeli Spiritus

Dodaj priču

Čuvar uspomene

Podsjeti me

Pročitaj više priča

Strašna svađa u džepu

John i Edith

Život je više od imena i datuma zapisanih u kamenu.