Odrastanje hajduka
O junaku Hrvatskog proljeća.
Jedan od simbola Hrvatskog proljeća, vizionar koji je u vrijeme opresije nacionalnih identiteta sanjao slobodnu i suverenu Hrvatsku državu, Bruno Bušić, ponosio se svojim hajdučkim podrijetlom. Biva odgojen u patrijarhalnoj obitelji, u kojoj je noću, uz slabo svjetlo kamina slušao priče o senjskim uskocima, harambašama i hajducima koje su mu obilježile djetinjstvo, ali i usmjerile njegov život.
Rano je izgubio majku. Potresen ženinom smrću, otac ga u dobi od tri godine predaje na čuvanje baki i ujacima u Hercegovinu. Iako su se tamo o njemu dobro brinuli, malenom je Brunu nedostajao otac. Sa samo pet godina pokušao je pobjeći u rodno mjesto. Noću, dok su svi spavali, kao pravi harambaša dječak se iskrao iz kuće te je otrčao u šumu. Taj je bijeg, naravno, završio neuspješno. Baka ga je pronašla te ga je nekoliko dana nakon toga na magarcu odvela kod oca.
Tijekom svojih osnovnoškolskih dana bio je veoma živahan. Sa svojim je vršnjacima lutao po šumama, hvatao ptice, lovio i pekao ježeve… Njegov je pobunjenički duh bio vidljiv još u osnovnoj školi. Ustao je protiv učiteljske diktature šibom te je zajedno sa svojim prijateljima porazbijao pisaće tablice, spalio svoju početnicu te sa zalihama slanine i kruha u torbi, pobjegao u šumu. Hajdukovanje ponovno nije bilo duga vijeka. Djeca su se na nekoliko dana smjestila u špilju u kojoj su ih, jedne noći dok su spavali, iznenadili roditelji. Zavezali su ih i potjerali u selo gdje su ih očevi istukli remenjem. Ostatak svoga djetinjstva Bruno se naizgled primio. Volio je provoditi vrijeme u prirodi čitajući poznata djela svjetske literature.
Tijek njegova života oblikovat će događaj iz drugoga razreda gimnazije koju je pohađao u Imotskom. U školi se provodila tobože anonimna anketa kojom su se nastojala provjeriti ideološka uvjerenja đaka. Neka od pitanja ticala su se vjere u Boga i mišljenja učenika o školskom programu i o postojećem komunističkom sustavu. Bruno je, u skladu sa svojom kršćanskim odgojem, odgovorio da vjeruje u Boga zbog toga što je išao na vjeronauk te da je sam spoznao kako je „ideju bića“ u njega zasigurno usadilo biće koje mora biti savršenije od njega samog. Smatrao je kako svaka stvar mora imati svoga Majstora te da, temeljem toga, i ovaj svijet mora imati svoga Stvoritelja. Na pitanje o kvaliteti jugoslavenskog sustava Bruno je opet odgovorio opširno i višeznačno. Naveo je kako oba sustava imaju svojih prednosti i mana, ali je upozorio na manjak medijske slobode unutar novog sustava. Time je pokazao da njegovo razmišljanje nadilazi okvire ondašnje indoktrinacije te zbog toga postaje predmetom istrage vladinih organizacija. Ipak, ondašnja kazna biva samo razgovor s razrednikom.
Ipak, već sljedeće godine pada pod ozbiljniju istragu UDBA-e zbog njegova sudjelovanja u osnivanju organizacije Tiho, odnosno Tajne organizacije hrvatske inteligencije. Ova se organizacija mladih gimnazijalaca bavila diskutiranjem i promišljanjem o hrvatskoj povijesti te biva proglašena ustaškom organizacijom. Nakon dužeg praćenja organizacije i njihovih sastanka, mladići bivaju uhićeni i ispitani. Neki izvori navode kako je organizacija umjetno kreirana od strane same UDBA-e kako bi se pratili i usmjeravali nacionalistički orijentirani mladići u svrhu njihova budućeg usmjeravanja k špijunaži. Bušić se uskoro isključuje iz organizacije te prestaje dolaziti na sastanke. Nedugo nakon toga biva izbačen iz gimnazije te mu biva zabranjeno upisati se u bilo koju drugu školu na području SFRJ. Zajedno s ostalim izbačenim mladićima, ulaže žalbu koja biva pozitivno riješena tek dvije godine nakon izbacivanja. Potom nastavlja školovanje u Splitu, a nakon toga upisuje filozofiju i francuski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Ubrzo se ispisuje te, na očevo inzistiranje, upisuje Ekonomiju koju i završava u redovnom roku.
