Adolf

Groblje Svete Ane

Petra

U svojim je djelima raskošno slavonsko drvo prikazivao do najmanjih detalja, svaku udubinu u kori, svaki list i grančicu...

Adolf Waldinger bio je slikar i profesor u osječkoj realnoj gimnaziji. Kod poznatog osječkog slikara Huga Conrada von Hötzendorfa učio je slikati olovkom i u akvarelu. Slikar je u Adolfu prepoznao talent. O povezanosti Hötzendorfa i Waldingera svjedoči i podatak kako su 1969. godine u osječkom Sakuntala parku zajednički postavljene njihove skulpture koje je izradio akademski kipar Vanja Radauš.

Potaknut svojim učiteljem, Adolf je 1861. godine otišao u Beč studirati na Akademiji lijepih umjetnosti. Iskoristio je to vrijeme i kako bi putovao po Bavarskoj, Austriji i sjevernoj Italiji, a u Osijek se vratio 1869. godine.

Vrativši se u Osijek, deset je godina radio kao profesor u realnoj gimnaziji. U to su vrijeme nastajala njegova najljepša djela. Likovni opus koji je kreirao osigurao mu je naziv neobičnog portretiste Slavonije. Naime, Waldingera su oduševljavala hrastova stabla. Slikao ih je u detalje. Prikazivao bi svaki list, granu i udubinu na kori. Šumski su pejzaži bili njegova najdraža tema.

Neka od njegovih najvećih slikarskih djela bile su slike „Šuma“, „Pogled u Olevano“, „Pejzaž s dvije seljanke“, „Stari hrast“, „Mlin u šumi“, a njegov crtež olovkom nazvan „Na rubu šume“ iz 1884. godine antologijsko je djelo crtačke umjetnosti.

Adolf je za vrijeme svog života bio neshvaćen. Neki izvori navode kako je umro u jadu i bijedi. Vrijednost njegova slikarskog umijeća prepoznata je mnogo kasnije nakon njegove smrti. Sjećanja na njega sadržana su u njegovim predivnim, ambijentalnim slikama. I sada je upamćen kao najveći osječki slikar.

adolf waldinger

Pogledajte Priče

O hrastu

Želite li dodati uspomenu na Adolf?