⁸Moj punac Niko kako su ga oni koji su ga poštovali zvali imao je i jedan pogrdniji nadimak, neki su ga mještani zvali Niko Škulja zato jer je imao jednu anegdotu kao klinac u školi sa slovom O gdje je on učiteljici na njen upit kako izgleda slovo O odgovorio da slovo O izgleda kao ona škulja (rupa) na školi, i tako je Niko dobio svoj nadimak.

Ostao je bez oca kada je imao samo 1 godinu, oca su mu ubili partizani 1945. godine.

Težak život na selu i odrastanje bez oca u mnogočlanoj obitelji uvelike je obilježilo njegov život.

Nakon što je odslužio vojsku u bivšoj državi, oženio se, stvorio obitelj, dobio sina i kćer u braku!

Jedno vrijeme je za vrijeme bivše države proveo u zatvoru, u Lepoglavi kao politički zatvorenik jer su ga sumještani ocinkali da je pjevao hrvatsku pjesmu Marjane, Marjane.

Kada se je vratio iz zatvora nije mogao nigdje dobiti posao. Jedva se je zaposlio kasnije na željeznici.

Eto, uspio se zaposliti iako nije bilo lako, radio je, žena je odgajala djecu, za njega je to i obitelj bilo sretno vrijeme sve do tragedije 1983. godine kada je putnički vlak udario u autobus na pružnom prijelazu u Bilaju u kojemu mu je bilo oboje djece. Sin Milan (15) je poginuo na mjestu a kćer Mandica (10) je bila teško ozljeđena.

Ta tragedija ga je uništila zapravo psihički i fizički, nedugo poslije je dobio astmu, šećernu bolest i psorijazu i s tim je živio dalje.

1991. godine se uključio u Domovinski rat i branio svoju zemlju od srbočetničkog agresora.

Nakon rata se vratio na svoj posao na željeznici. Kasnije je postao djed 2 unuka koja je jako volio.

Nekoliko godina je proveo u mirovini, znao je popiti koji put ali najviše je volio zapaliti cigaretu, po dvije, tri kutije je pušio dnevno, i onda ga je jednog dana počela gušiti astma i voda mu se nakupljala u tijelu, i imao je veliki šećer.

Otišao je u bolnicu i za par dana je umro, srce jednostavno nije izdržalo. Umro je u 63 godini života!

Dragi dide Niko, počivaj u miru Božjem i neka ti je laka hrvatska zemlja!!🙏😢🇭🇷